PONOĆNI KONCERTI: THE WATERBOYS

U “Ponoćnim Koncertima” tokom ove nedjelje slušamo sjajni folk’n’roll bend The Waterboys, i njihov prelomni trenutak, koncert u Dublinu iz 1986, nedavno objavljen u cjelini, kao podsjećanje na fazu koja je formirala njihov muzički stil, kao i Mike Scott-a kao značajnog autora.

Sredinom osamdesetih, Mike Scott, inače Škot iz Edinburga, nije bio zadovoljan stanjem na rok sceni. Takoreći, smučila mu se tadašnja rok produkcija, zvuk doboša pun eha, ispeglani “rokeri” u potrazi za dobrim provodom, i potpuno odsustvo sadržaja i poruke u pjesmama. U želji da pobjegne što dalje od takvog zvuka, našao se okružen violinama i mandolinama u Irskoj, sa namjerom da potpuno podivlja.

Ovo “divljanje” se u njegovom slučaju smatra povratak korijenima, roots zvuku i folk izrazu, koji je uvijek bio dobar poligon za pričanje priča, onih pravih i životnih, kao i za iskazivanje stava. Muzika njegovog benda The Waterboys, postajala je folk u susretu sa rock’n’rollom, kombinacija Irskog folka, country, gospella i blusea. I koncerti koje je bend tako sumanuto svirao po Irskim pabovima oblikovali su ih u nešto iskonsko i istinsko.

Čitav proces odvijao se od 1986, pa do prelomnog albuma “Fishermen’s Blues” objavljenog 1988, nakon kojeg slijede nastupi na velikim festivalima poput Glastonbury-a, Bob Dylan naziva Mike Scotta “novim laureatom rok pjesništva”, sliede turneje sa U2 i Simple Minds, ali Mike Scott odbija stadionsku rok perspektivu, odbija je svjesno.

Do današnjih dana, The Waterboys ostaju Scoot-ovo vozilo za istraživanje folk i rock naslijeđa, uz izražen kantautorski pristup. Uspješno nastupaju i bez stadinske karijere, kroz brojne postave i inkarnacije benda.

Koncerti u Irskoj su oblikovali Mike Scott-a i njegove “The Waterboys”, pa nastup iz Dublina, iz davne 1986 i danas zvuči tako živo i pun energije, uprkos ironičnom otvaranju sa Dilanovom “Death is not the end”. Uživajte uz ovaj sjajan koncert tokom tekuće nedljelje u “Ponoćnim Koncertima”.