PONOĆNI KONCERTI: Kako se kalio Olovni Cepelin

Ponoćni Koncerti nas ove sedmice vraćaju 50 godina unatrag, a imamo i dobar razlog za to. Slušaćemo kako su nastali Led Zeppelin, kako se , bukvalno kalio čelik, kako su četvorica mladih engleza pretočili primarni blues u teške legure, koristeći električnu snagu i po koju viziju koja svakako nije na odmet.

Povod je svakako aktuelan dokumentarni film reditelja Bernarda Makmahona i scenaristkinje Alison Makgurti „Becoming Led Zeppelin“ koji istražuje početke, nastanak benda i prati ga tokom objave prva dva albuma, oba objavljena 1969. godine.

Zato je snimak koji mi slušamo u okviru Ponoćnih Koncerata ove sedmice iz te godine, preciznije, snimljen je u Texas-u, na International Pop Festival Dallas Motor Speedway, Lewisville Texas 31. August 1969.

Koncert je snimljen radio broadcostom, onako kako mi najviše volimo, i sve što mogu reći je da zvuči eksplozivno, i vjerno dočarava kakav je Led Zeppelin bend u nastanju bio. Snimak je, kako to često biva, bolji i vjerniji od mnogih zvanično objavljenih, iako je i ovaj prije koju godinu odštampan na vinilu.

Izuzetnost i nastanak ranih Led Zeppelin nam u riječima najbolje dočarava Žikica Simić koji je svoje utiske o aktuelnom dokumentarcu pernio na portal RTS OKO, potražite ga tamo, a ja ću vam za kraj pročitati odlomak:

“Bilo je pevača snažne ekspresije i pre Roberta Planta. Recimo Otis Reding ili Vilson Piket, Dženis Džoplin ako hoćete. Ali Plantova interpretacija pesma „Babe I’m Goona Leave You“ na prvom albumu Cepelina je bila zemljotresna. To je ona vrsta zemljotresa posle koje iz okeana izranja novo kopno. Niko nije bio tamo gde su nas Cepelini ovom pesmom odveli. Bio je to novi kontinent obeležen snažnim emocijama koje su se smenjivale u nedokučivom ritmu.

Led Zeppelin su bili bluz bend. Hipertrofirali su taj muzički idiom. Učinili ga većim od života, pretvorili ga u soničnu katedralu, u nadnaravnu tvorevinu. Kad slušate kako Cepelini sviraju bluz kao da plovite nekim okeanom ka dalekim obalama o kojima ništa ne znate ali vas nagoveštena egzotika neodoljivo privlači”.

Ovo je bio odlomak teksta Žikice Simića koji preporučujem da čitate integralno, a zvuk o kome se piše i priča slušajte ove sedmice u Ponoćnim Koncertima.