Šumovi, Valovi i Zastrašujuće vizije, kao opomena surovoj sadašnjosti!

Zagrebački psihodelični/ kraut bend Šumovi Protiv Valova prošumili su balkanskom turnejom, ali u paketu sa američkim rodonačelnicima psihodelije Psychedelic Cinema Orchestra sa kojima su u paketu izvodili muziku filmova Kena Browna. Koliko je ovaj paket zvučao drugačije i šta su značile filmske vizije projektovane iza zvučne kulise, provjerili smo u Podgorici 26 juna, u skoro kompletno popunjenom KIC Budo Tomović. 

Piše: Tomislav Žegura, Fotografije: Damir Murseljević

Najavljeni koncert imao je i pred izvođača, crnogorskog umjetnika Nemanju Bečanovića koji je predstavio elektronski projekat Metasound koji je trasirao zvučnu sliku koja će te večeri eksplodirati. Skoro popunjen KIC sa nekih 200 ljudi u publici za ovakav muzičko vizuelni performans bio bi uspjeh i u jednom od ona dva-tri najveća glavna grada regije. Za crnogorsku publiku i organizatora Open Sound, ovo je potpun uspjeh.

Nakon Metasounda, na binu se penju petorica naučnika, svaki sa svojim ludim strojevima spremni da lansiraju raketu, tu ispred naših ušiju i očiju. Trojac Šumova, i amerikanci Ken Winokur i Jonathan Lamaster svoju saradnju započeli su spontano, o čemu nam je Hrvoje Nikšić pričao u nedavnom razgovoru, kojeg se možete prisjetiti ovdje. Obećali su spontanost i nepredvidivost i odmah po uključivanju instrumenata/ naučničke opreme, stvari su krenule ludo, brzo i van kontrole.

Muzika Šumova Protiv Valova, kada nastupaju samostalno jeste psihodelija sa svim mogućim uticajima, ali plutajuća, snolika, možemo reći Pink Floydovska iz doba Pompeii-e. Međutim, ovdje, sa na prvi pogled neprimjetnim dodirom dvojice gostiju, zvučni vrtlog počinje da usisava istog trenutka kad su petorica suludih naučnika pristisnula svu potrebnu dogmad za lansiranje. Upravo je Ken Winokur, inače dugogodišnji saradnik filmadžije Ken Browna, sa svojih bubnjeva zakucavao ritam za koji se odmah znalo da neće biti smirujuć ni plutajuć. Uz to, sa zida sale krenule su projekcije Brownovih filmova, koje su, istini za volju, jedine bile mali tehnički nedostatak koncerta (trebale su biti veće), ali su otvorenim očima i žednim ušima pružile poruke i obavile zadatak.

Raketa je lansirana, sumanutim zvucima u nepredvidljivim smjerovima, a baš kad se vinula visoko, eksplodirala je iznutra, i pred nama se umjesto pustoši eksplozije, ukazao čitav univerzum stvarnih poruka i značenja ovog sumanutog susreta Šumova Protiv Valova sa zastrašujućim vizijama budućnosti, snimljenih još 60tih. Upravo smo slušajući ovaj muzičko vizuelni eksperiment spoznali da zastrašujuće vizije nisu nikakva budućnost, već ovdje i sada, naša svakodnevnica.

U kakvom svjetu to živimo, ko nas programira, kako izaći iz programa i vidjeti iza, oko u, i na? To su bila pitanja koja nam je ovaj koncert postavio, kao i čitava turneja, i nisu vam potrebna nikakava stimulativna sredstva, haluciogeni ili šta već… da biste odgovorili na ova pitanja, ili prosto uživali u čari spontanosti muzike koja se stvara tu pred nama. To je i suština današnje, savremene psihodelije, da jasno ukaže na probleme i odgovori pitanjima sadašnjice, bez potrebe za kojekvim supstancama. No, da je muzika sama sebi cilj, bilo bi neodoljivo uzbudljivo, ali sa ovakvom porukom, stvari dobijaju još više na značaju. Naravno, neće biti hepi end za kraj, već prst na čelu ili lik u ogledalu, no, na kraju performansa muzičari, ah..oprostite, ludi naučnici spakovali su svoje sprave i sa osmjehom i litrama znoja naspustili opservatoriju.

U muzičkom dijelu koncerta, dvojac amerikanaca ubacivao se sa egzotičnim sviralama, ili držao pakleni ritam, dok se ipak stiče utisak da je mega Šum…Hrvoje Nikšić, upravljao raketom, određivao pravac, budio podražaje, na bini i u publici.

Naučno fantastičkni tajfun provozao je KIC i ostavio pitanja otvorenim…do sljedećeg susreta….