KUPEK 284, Valentino Bošković, izbjeglica na Marsotu

U 284. KUPEK-u slušamo Branka Dragićevića koji nam prenosi Valentinotove brige i strepnje, ali i ljubav poput one prema dragom Trafikanteu, odnosno Predragu Duji Luciću jer znao je Valentino da su Branko i Josip dovoljno dugo udisali isparavanja Ferala i da imaju tu crtu koja razdvaja nas „ludake, kao svjetlost svijeta“.

Piše i vodi: Dejan Kožul

Kad se Valentino Bošković svojim roketomobilom na pogon sa maslinovim uljem, zaputio sa Vidove gore, sa Brača, na Marsot, daleke 1646  iza sebe je ostavio srednji vijek, inkviziciju i neuko stanovništvo. Tristo, ma što tristo, četiristo godina ispred je Valentino tad bio u odnosu na to stanovništvo.

Stoga se odlučio roketomobilom lansirat na Marsot i odatle povremeno gledat napreduje li šta na rodnom mu Braču, ali i na planeti. I imao je svašta za vidjet – dva svjetska rata, treći koji tinja ili se dešava a mi još toga nismo svjesni. Ima za vidjet tisuće i hiljade, milione i milijune napaćenih ljudi koji bježe od vatre. Razumije to Valentino jako dobro. Na kraju, on je ipak izbjeglica na Marsotu.

U međuvremenu ga spucala ipak i nostalgija i poželio se oglasit puku, svojim Bračanima i Bračankama. Ali kako to učinit a ne prekršit obećanje da se neće vraćati do 2046. godine?

Naćulio je Valentino uši i iz neke memljive prostorije, u kojoj se nalazila remitenda Feral Tribuneta, čiji duh se slobodno širio, začuo je zvuke nečeg što se zvalo Kundyak Mezhie, a unutar toga Branka. I znao je. On će biti mojj glasnogovornik. Branko je potom, tako legenda kaže, ugura i Josipa i upozna ga sa Valentinotom. Valentino je samo reka: „meže“! I zna je, da „oni će prenositi moje riči, moje brige, moje savjete, moje patnje.“

Branko i Josip se nisu bunili. Na kraju, stavovi Valentina su i njihovi stavovi. Zato ih je i izabrao. I pomoću njih Valentino je pučanstvu podario tri albuma. Ovaj treći, „Velika praska“, ujedno je i pozivnica na veliki koncert na Vidovoj Gori, 2046. godine jer kupovinom CD-a ujedno kupujete i kartu za taj koncert.

KUPEK se samopozvao i, ako ne dođe do još nekog „velikog praska“, napisat će recenziju tog nastupa. Već gorimo od znatiželje i nestrpljenja, pa smo odlučili pripremit teren za to i porazgovarati sa onima čiji glas je Valentino pozajmio kako bi putem njega prenosio svoje poruke.

U 284. KUPEK-u slušamo Branka Dragićevića koji nam prenosi Valentinotove brige i strepnje, ali i ljubav poput one prema dragom Trafikanteu, odnosno Predragu Duji Luciću jer znao je Valentino da su Branko i Josip dovoljno dugo udisali isparavanja Ferala i da imaju tu crtu koja razdvaja nas „ludake, kao svjetlost svijeta“.

A prepoznali su to i „Feralovci“, pa je tako Boris Dežulović, inače pra-pra-praunuk Borisa Dežulovića, Valentinotovog prijatelja iz djetinjstva, dešifrirao je i zapisao poslane poruke prvog bračkog astronauta.

„Samouki sanjar što je te 1646. pobjegao raketom na maslinovo ulje i sakrio se iza zvijezde Sirius, Valentino Bošković je dezerter koji je morao otputovati stotinu hiljada milijardi kilometara daleko da doživi bolji Brač i bolji svijet“, zapisao je Dežulović.

A kako to izgleda, odnosno zvuči, poslušajte u ponedjeljak, 09.11. od 21 h na našim talasima, a nakon toga u Podcaterijumu.

Ako se omašimo znate gdje nas možete uvijek i vazda naći: https://www.mixcloud.com/dejankozul/

I ne zaboravite, #supportKUPEK jer #umjetnostjenajjačapolitičkaopcija

www.patreon.com/KUPEK   PayPal: [email protected]