Jeste li za dvobroj KUPEK-a večeras od 19h. Deki Efendija spremio je muzičko putovanje kroz još jedan Kupek Mix, ali prije toga poslušaćemo emisiju koju smo u živom terminu preskočili dok je radio bio “under re-construction”. Radi se o #269 emisiji u kojoj KUPEK predstavlja novi album Damira Imamovića “Singer Of Tales” koji se emituje širom svijeta, odavde do Japana, širom svijeta i pišu o njemu, a i na našem radiju je proglašen albumom godine u okviru world music kategorije. Družimo se od 19h !!!

Od (H)Omera do Damira Imamovića

Spojio je tako Damir Omerove suze i Drinu, kap u korito. Tako lako i prirodno. Kao da nikad nisu bili razdvojeni. I Omerovo srce danas slobodnije kucka jer svakom suzom zna da se vraća tamo odakle je poteklo.

Piše i vodi: Dejan Kožul

Nekad čitav jedan svijet može stati u rasponu dvije pjesme. Sva nadanja, svi strahovi, sve nostalgije, ljubavi. Haman, baš sve. Al’ suze posebno. Suze. A to je u našeg balkanskog čojka jako teško izmamiti, a kad izmamiš nastaju zemljotresi unutar tog “kamenog” bića, te se to biće raspadne na stotine kamenčića i onda mu problem sastavit se. I neće naš čojk tako lako suzu onda pustit al’ nekad baš i nema neka izbora.

Nije našem čojku teško zamislit život u “tuđini”, tamo neđe daleko od zemlje koju je mirisao od djetinjstva. Ne da mu nije teško zamislit, nego čojk odavle često živi takav život. Prognan, proćeran, saćeran u neki kutak dunjaluka u kom svakodnevno obavlja životne funkcije al’ sunce kad ugleda i akšam kad padne uzdahne duboko i kroz suze sroči:

“Da je meni sada samo

Da se vratim opet tamo

Gdje je Bosna, gore njene

Moji snovi, uspomene”

Ovo “Bosna” naš čojk može lako zamjeniti i prilagoditi sopstvenoj muci, poput tetka mog koji mi iz daleke Amerike čitao pjesme posvećene svom selu, svojim Biljanima Donjima, svojoj Dalmaciji. I previše je takvih pjesama ali ne bivaju sve uglazbljene, kao što je to slučaj sa “Bosanskim gorama sniježnim” sa kojima Damir Imamović otvara album “Singer of Tales”. Ne bivaju jer nisu sve ni tako dobre i Damir to zna. A da bi bile uglazbljene potrebno je izgraditi intiman odnos sa pjesmom, sa riječima.

U slučaju pjesme Omera Ombašića, koji danas živi u Goeteborgu, u Švedskoj, Damir je to itekako uspio. Dao je tako glas onima prognanima, proćeranima, saćeranima. I glas i zvuk i izvukao je one suze iz “kamena” i spustio ih u Drinu. odakle je Omer krenuo put Švedske, prognan, proćeran i saćeran. Spojio je tako Damir Omerove suze i Drinu, kap u korito. Tako lako i prirodno. Kao da nikad nisu bili razdvojeni. I Omerovo srce danas slobodnije kucka jer svakom suzom zna da se vraća tamo odakle je poteklo.

Spojio je Damir ne samo Omerove suze i Drinu, no je spojio Omera i Homera jer upravo je Homerova umjetnost prepričavanja bila osnova za nastanak “Singer of Tales”, kako se zove i knjiga Alberta Lorda, koji je zajedno sa svojim učiteljem Milmanom Parry-em “homerovštinu” došao tražiti na područje Jugoslavije. I našli su je međ’ pripovjedačima, međ’ guslarima, međ’ sevdahlijama. O tome su objavili i knjigu, a Damir je to sve opet spojio u album koji je otvorio baš Omerovom pjesmom.

Tu nas je i uveo u “Bosanske gore snježne”, da bi nas potom vodio kroz tradicionale sve do Hercegovine i Šantićevog “Sunca”, ali “sunca koje tone”, pa do “Stambola” kroz koji su nas vodili već i Nedžad i Zaim. A u tim “gorama snježnim” nas je i zadržao i, rekao bih, bespovratno zadržao vodeći nas divnom i napaćenom Bosnom i dovevši nas do kraja albuma uz “Čovjeka moje zemlje” koji kaže:

“Ti si veći od svog straha

Ti si jači od tuge

Čovječe, pusta ti je zemlja

A tebi se ne ide.”

Omeru se nije išlo ali je morao. I zato traži put svoje suze do Drine. Put je to možda i lakši. Okreni se i zatvori vrata za sobom. Prilagodi se i ćuti.

A Damir i svi mi koji smo ostali tu?

Prava na suzu, barem onakvu kakvu Omer pusti, nemamo. Naše suze su drugačijeg ukusa, gorke su ali i prkosne i zato Damir kaže:

“Pukni sad, nek’ se slomi

Tebi malom treba snage više

Mijenjaj se, pruži korak

Nešto novo da prodiše.”

A to novo je Damirovo izvođenje, ne samo sevdalinki, to novo je i lokalno primjenjeno shvatanje jevrejske pjesme “Adio kedira”, koje savršeno oslikava album. To je čežnja za Španijom, zemljom odakle su Jevreji, sefardi protjerani, ali i nepodnošenje situacije zbog koje su protjerani, baš kao i u Omerovom slučaju.

Ljubav je to ogromna ali i zazor od vatre, metka ili kamena jer nekad se “kameno biće” raspadne udarcem u glavu, a ne od suza.

Nakon Damira Imamovića, slušamo novi #KUPEKmix. Dakle, plovimo muzikom krajevima nekadašnje nam države i samim tim ukazujemo da, bez obzira na sve poteškoće, prouzrokovane pandemijom korona virusa, neki ljudi vrijedno rade i proizvode dobru muziku.

Budite z nami. Smrt fašizmu!