PONOĆNI KONCERTI: Fleet Foxes – A Very Lonely Solstice

Baš danas, na noć zimske kratkodnevnice, solsticija, 21.12., premijerno u Ponoćnim Koncertima, slušamo nastup koji najbolje naglašava ovaj prelaz, iz tame u svjetlost. Fleet Foxes, tačnije Robin Pecknold, skoro sam sa gitarom, tek ponegdje u pratnji hora, održao je prošle godine, tačno u ovo vrijeme koncert u crkvi St. Ann & the Holy Trinity Church u Brooklynu, New York, i koncert nazvao “A Very Lonely Solstice”.

U jeku pandemije, zatvorenosti i prepuštenosti samima sebi, zimski solsticij jeste vrijeme za samoću, preispitivanje, donošenje odluka i sagledavanje samoga sebe. Prošle godine, sa izvrsnim četvrtim albumom “Shore”, Robin Pecknold bira pažljivo pjesme iz Fleet Foxes kataloga, ona koje baš odgovaraju raspoloženju i atmosferi najkraćeg dana u godini. Izvodi ih u pomenutoj crkvi i jedinstveni snimak danas je objavljen na nosačima zvuka, kao testament ovoj naizgled usamljenoj avanturi. A šta je usamljenost?

Vrlo nepopularna pojava u današnjem društvu, naročito na zapadu, samoća se pogrešno interpretira kao nedostatak društva, ili bilo kakve aktivnosti, odnosno sadržaja. Ljudi su bombarodvani, prije svega informacijama i medijskim sadržajima, a i sam način života, rada i “organizovanog” slobodnog vremena gura u konstantan podražaj, akciju, koja, kako to treba da bude, ide pod ruku konzumerizmu, potrošačkom stilu života. Svaka sekunda samoće je praktično onemogućena, a i kad se desi, ljudi su toliko anksiozni, da sve izgleda kao pogrešno, nepoželjno…

Ne, ne može se tako dalje i ne treba nam pandemija da nas tome nauči. Biti sam sa sobom, biti u sebi, biti dobro sa sobom, gotovo je meditativna tema i poruka koju Pecknold ovim nastupom želi da kaže. A samoća je itekako živa, ima svoju energiju, koja nas može obuzeti kao lavina. Baš takav osjećaj stvara preslušavanje ove veoma usamljene, najduže noći u godini.

Dobro je podsjetiti kako Fleet Foxes numere zvuče sasvim dobro u ovako svedenoj formi. Ponajviše od svega, sija kao svjetlo glas Robina Pecknolda i iznova podsjeća koliko je on dobar pjevač. Nabijen energijom, predivnom energijom, koja se u nedostatku složenije zvučne podloge oslobađa i obasjava sve pred sobom. Da, pokušao sam u kasnim noćnim satima slušati ga, da me uspava, ali me taj glas, baš taj glas razbudio. Mogao bih reći, probudio.

Ako zimski solsticij simbolizuje samoću najduže noći u godini, nakon koje će svakog dana svjetlost biti sve duža, onda je glas Pecknolda svjetlost koja donosi novi dan. Izuzetan nastup, koji zbog “live album” formata ne može ući u godišnje liste, iako je vrhunsko ostvarenje. A možda i može, ko nam u stvari piše pravila?

Zanimljiv je podatak za podijeliti, da se ovaj koncert bio emitovan (streamovan, jel, u live, odnosno uživo prenosu), 21. decembra 2020., nekoliko dana nakon što je grad New York proglasio vanredno stanje i maksimalno pojačao restrikcije zbog navodnog naglog porasta pandemije.

Ovakav muzički preformans je odgovor, i ne postoji ljepši društveni angažman, koji može da vam ponudi više odgovora od brojnih protesta, nereda i haosa kojima svjedočimo. Zato ga slušajte, i meditirajte…sami u ovim zimskim satima. Slobodno se ušuškajte u toplini doma. Nećete zaspati, jer “A Very Lonely Solstice” je tu da vas probudi.

Set Lista:

1. Wading in Waist-High Water
2. Sunblind
3. In the Morning
4. Tiger Mountain Peasant Song
5. Maestranza
6. Helplessness Blues
7. Silver Dagger
8. Featherweight
9. A Long Way Past the Past
10. Blue Spotted Tail
11. If You Need To, Keep Time on Me
12. I’m Not My Season
13. Can I Believe You

“Ponoćni Koncerti” su na programu svakod dana od ponoći. Svaki koncert emituje se od ponedjeljka tokom čitave sedmice. Uređuje i piše: Tomislav Žegura.