Bruškin u Podne: Tinariwen Hoggar

Izlazak svakog novog albuma Tinariwen, događaj je sam po sebi, i svakako na našem radiju, a kako premijerni tuareški bend smatramo jednom od najvažnijih muzičkih pojava posljednjih decenija, “Bruškin u Podne” emituje ove sedmice novi album “Hoggar” !!!

Novinar Robert Čajsa o ovom albumu n asvom facebook profilu piše:

“Hoggar”, deseti studijski album tuareškog benda Tinariwen, izdanje koje je sazdano na apsolutno drugačijim kultorloškim i političkim (ne)prilkama, zarazliku od zapadnjačkog svijeta. Teško je zamisliti kulturu skojom nemamo nikakavih dodirnih točaka, nomadske  skupine koja naseljava dijelove Sahare u Maliju, Alžiru, Libiji i Nigeru. Tinariwen su muzički stasali usred pobuna i političkih nemira. Ali više od tri desetljeća, Tinariwen su aktivni na svjetskoj muzičkoj sceni uspješne karijere, svirajući vlastito viđenje iskrenog odnosa prema onom što rade. Kao rodonačelnici tzv. “pustinjskog bluesa”, zadržali su vitalnu, mračnu snagu malijskog gitariste Alia Farke Touréa, tvorca stila i čije je pjesme osnivač grupe Tinariwen, Ibrahim Ag Alhabib, uvježbavao dok je učio svirati gitaru.

Tinariwen na ovom albumu opetovanu razvijaju vlastiti stil, povezujući se s mlađom generacijom tuareških muzičara, kako bi stvorili živahne pjesme valovitih ritmova, ukorijenjenih u njihovoj nomadskoj zajednici. Između ostalih, na albumu svoje doprinose daju José González i Sulafu Elyas.

Žestoki zagovornici nomadske kulture svog naroda koja postoji u pustinjskim pograničnim područjima između Malija i Alžira, njihov je blues vođen specifičbim gitarskim tonom, stekavši globalno priznanje od početka svog rada, zbog živahne kombinacije političnosti /na jeziku Tamasheq), sinkopiranih ritmova i uzvišenih melodija.

Tinariwen na ovaj album donosi naslijeđeni muzički okvir koji je daleko stariji od bluesa. Snimljen u Tamanrassetu u Alžiru (zemlji u kojoj članovi grupe sada žive), “Hoggar” označava povratak korijenima benda, koji sežu daleko dublje od njihovog prvog albuma “Kel Tinariwen” (1991). Dio ’80-ih godina, originalni članovi su putovali između Libije i južnog Alžira, isprva vježbajući vojnu obuku, koju je sponzorirao tadašnji libijski vladar Muammar al Gaddafi, a kasnije kao dio tuareškog pobunjeničkog pokreta. Tijekom tog vremena usavršavali su svoju muziku, svirajući akustične gitare, snimajući u improviziranim studijima i poklanjajući muziku svima koji su im dali praznu kazetu. Muzika vođena zajednicom, pjevanjem koje poziva i odgovara, živahnim ritmovima i deklarativnim melodijama, srž je albuma “Hoggar”.

Pjesme albuma slušateljima pružaju nešto, što datira iz vremena kada je slušanje muzike značilo aktivno sudjelovanje.

Na albumu “Hoggar”, Tinariwen se okreću bliže domu, proglašavajući se starješinama tuareške muzičke tradicije. Vraćajući se svojim ranim godinama autorstva i stvaranja muzike s akustičnim gitarama te zajedničkim pjevanjem oko pustinjskih vatri, istovremeno predajući baklju mlađoj generaciji istaknutih muzičara, nastavljajući održavati plamen pobune i prkosa živim.

“Hoggar” je dar. Predstavlja priliku da čujete nešto nepoznato, nešto staro, čiji je sam jezik drugačija vrsta zvuka. Ako niste upoznati s muzikom ovog sastava, ovo izdanje bi moglo biti savršeno mjesto za početak.