Vladimir Popović Pop (1985–2024) je bio niški muzičar, producent, multiinstrumentalista i vizionar, poznat kao osnivač nezavisne izdavačke kuće Black Planet Records.Bio je jedna od ključnih figura andergraund i alternativne scene u Srbiji. Njegov rad obuhvatao je širok spektar žanrova, od gotik-roka i industriala do hip-hopa. Muzički angažman, projekti i bendovi: Član sastava Figurative Theatre (gitarista, klavijaturista), Styptic i Southentik Crew.Projekti: Imao je eksperimentalni nojz projekat Crocodile Tears i nastupao pod hip-hop pseudonimima Pop i Padre Selecta.

Osnovao je Black Planet Records, 2013.godine, u saradnji sa Pedjom Živanovićem (Figurative theatre, Language.Sex.Violence, DJ DadaWave) i Markom Dabetićem (Tearpalm) kao DIY (uradi sam) platformu fokusiranu na afirmaciju alternativnih bendova sa juga Srbije i celog Balkana.

 

The post Black Planet Records predstavlja: BESKRAJNA UTOPIJA II – Alternativna večnost za Vladu Popa first appeared on Radio Bruškin.

Pa, krenimo redom:

Izvolite u san – Ljubezni predstavlja prve dve pesme

Beogradski kvartet Ljubezni predstavlja debitantski singl sa duplom A stranom, a pesme „Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” dostupne su nasvim digitalnim platformama i bandcamp-u. Dva video spota u produkciji benda pogledajte na YouTube-u.

„Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” su i omaž poznatim stvarima, ali i nešto potpuno novo. Gitare su slojevite, bas i bubanj grade atmosferu između sna i stvarnosti, a iz tog okeana tihe buke izranjaju vilinski stihovi nošeni nežnim i eteričnim vokalom.

Ko su Ljubezni? Trojica veterana beogradske alternativne muzičke scene (Bitipatibi, Triko, Dreambirds, The Mothership Orchestra, Stray Dogg…) i jedna multimedijalna umetnica s adresom u Irskoj. Članovi grupe su: Jelena Perišić – vokal, Peđa Tomić – gitara i klavijature, Dragan Mihajlović – bas gitara i Mladen Radovanović – bubnjevi. Okupila ih je zajednička strast ka dream pop-shoegaze muzici i želja da stvore nešto toplo, melanholično i sanjivo. Ljubezni su bend koji pravi muziku za noćne vožnje i maštanje, sa slušalicama na maksimumu i širom otvorenim očima.

 

„Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” su prve dve pesme kojima se Ljubezni predstavlja svetu, a očekujte uskoro nove zvučne avanture ove ekipe.

A šta kada „Ljubav” ne radi? proto tip pati da mi ne bismo morali…

Proto Tip predstavlja „Ljubav”, treći singl sa budućeg drugog studijskog albuma Hali Gali veterana. Pesma je dostupna na svim digitalnim platformama i bandcamp-u, a video u režiji Nikole Stojanovića pogledajte na YouTube kanalu benda.

Šta je ljubav? Da, pokretačka snaga svemira svakako, ono što nas ispunjava, motiviše i gura napred, to je valjda jasno svima. Ali, šta kada nije tako? Šta kada je ljubav problem i kada vas ubija, poništava, kada je „hrpa lepih reči, bez ikakvog značenja” i kada je „u stvari sasvim nemoćna – dovoljan je dokaz, čitav svet se raspada”.

„Ako je ljubav regulativni princip ovog našeg sveta, onda ne obavlja svoj posao najbolje. Takođe, pesma je osvrt na evoluciju ljubavne lirike, tj komentar na ovu njenu poslednju instancu, frustracija usled srozavanja onoga što je počelo pre 9 vekova na jugu Francuske sa trubadurskim pesnicima,” kaže Nikola Čučković, pevač i gitarista benda.

Video za „Ljubav” nastao je po scenariju dvojice Nikola, a Stojanović je pored režije i montirao spot. Direktor fotografije bio je Ivan Marković. U videu se pored članova benda i njihovih prijatelja pojavljuju i novobeogradske legende i fanovi proto tip, Marka Žvaka i Dimos.

Posle singlova „Kad sagorim” i „U svađi sa celim svetom”, „Ljubav” je treći singl kojim beogradski kvartet Proto Tip najavljuje novi album, koji i dalje ima radni naslov „Velika frka”. Nema puno bendova koji su u stanju da komforno lebde u prostoru koji ispunjavaju pomešane lepe i ružne stvari, ljubav i mržnja, nežnost i agresija, gitarska buka i šaputanje, duvačka sekcija i vrištanje… Proto Tip u svojim pesmama konstanto spaja nemoguće, a novi album je u finalnoj fazi produkcije i biće objavljen početkom jeseni.

 

„Mrtav čovek” najavljuje treći studijski album grupe Šajzerbiterlemon

„znam da neću strahom doći do slobode
ali moje srce kuca – a ti si mrtav čovek”

Pune četiri godine od izlaska albuma „Na dugačkim poljima” Šajzerbiterlemon kreće u akciju „album broj tri” i sve počinje singlom „Mrtav čovek” (zajedničko izdanje Geenger Records + Pop depresija). Pesma je dostupna na svim digitalnim platformama i bandcamp-u, a video pogledajte na YouTube-u.

Po završetku koncertne promocije drugog albuma po celom regionu, Šajzerbiterlemon je sa pesmom „Dok požar okružuje grad” učestvovao na Hali Gali #2 kompilaciji (2024), a onda se desila tragedija u Novom Sadu, počeo je studentski protest i članovi benda su se svim srcem dali u borbu koja je mnogo važnija od samog benda. Ta borba nije završena i u nekom smislu uveć će trajati, ali neka nova energija se nakupila i nasušna potreba za sviranjem i stvaranjem pesama se ponovo pojavila.

„Od te nakupljene energije, nastalo je nekoliko novih pesama koje su nas motivisale da se pokrenemo, još jednom pomerimo lestvicu na gore i pokušamo da uradimo neke nove važne stvari kao bend. Meni je lično u tom periodu postalo preteško da razgovaram o svemu što nam se dešava i da se oglašavam na mrežama, iako sam imao toliko toga da kažem. Na kraju, imam utisak da sve što sam osećao i sve što sam hteo da kažem povodom ove sulude zemlje i ništa manje suludog sveta staje u pesmu Mrtav čovek, ” kaže pevač i gitarista grupe Jovan Sibinović.

„Mrtav čovek” je krik čoveka koji nema šta da izgubi, koji je uprkos strahu spreman da se bori do kraja, bez odustajanja. Katarzične gitare prave vrtlog koji uvlači u sebe sve koji stoje okolo – „imao si izlaz, a sada nemaš ništa” – a na to se nadovezuje ritam sekcija koja pumpa kao da joj život zavisi od toga. Producent pesme je Andrej Mladenović, koji je uradio miks i master. Kao i sve ostalo što Šajzeri rade i spot je intenzivan i brutalan i u totalnom sinhronicitetu sa pesmom.

„U kontrastu s intenzivnim dešavanjima u društvu, veliki broj ljudi, uključujući i mene, nekako paralelno sa tim proživljava jedan apsurd svakodnevice, jedan niz za mene besmislenih poslova i radnji u kojima smo zarobljeni u sve bržem vrtlogu modernog doba. Tu zarobljenost u brzini i besmislu, ali i životnu energiju i snažne emocije kojima se tom besmislu suprostavljamo, pokušao sam da dočaram u spotu za pesmu Mrtav čovek. Celu stvar je na mnogo viši nivo podigao moj dugogodišnji prijatelj i kolega, direktor fotografije Srđan Mančev. Spot izgleda ovako kako izgleda zbog njega, ali i zbog ekipe neverovatnih mladih ljudi koji su bili spremni da svoj talenat, entuzijazam i kreativnu energiju nesebično podele sa nama. Mnogo je sjajnih spotova urađeno za naš bend u prethodnih desetak godina, ali za mene lično, ova pesma i ovaj spot definitivno spadaju u red najvažnijih i najdražih,” sumira Jovan rad na videu.

 

Šajzerbiterlemon su Jovan Sibinović, Ana Đurović, Konstantin Janković i Marko Obradović. Objavili su dva studijska albuma – „Iza naših zidova” (2019) i „Na dugačkim poljima” (2022), kao i EP „Šajzerbiterlemon” (2017). U narednim mesecima vraćaju se koncertnim nastupima i možete da ih vidite i čujete na festivalu „Regulacija” u Smederevu 20. juna, na „Rockstrikciji” (Veruša, Crna Gora) 3. jula, kao i u Pragu na „Lajf AID 4 Srbija #5” 30. septembra. Uskoro će biti objavljeni i ostali datumi, a početkom jeseni biće spreman i drugi singl.

The post Pop Depresija predstavlja: Ljubezni, Proto Tip, Šajzerbiterlemon first appeared on Radio Bruškin.

Pa, krenimo redom:

Ivan Škrabe i Mehmed Begić objavili album koji je prava kantautorska avantura

Kad su prije nekoliko mjeseci najavili zajednički album „Tajni akord“ bilo je jasno da će dvojica umjetnika istančanog ukusa stvoriti nešto čarobno. Kantautor Ivan Škrabe, koji svoj glazbeni trag ostavlja na relaciji rodno mjesto Jastrebarsko – Firenca – otok Iž – Zagreb, ostvario je suradnju s još jednom umjetničkom dušom koja ostavlja otiske svojih cipela po svijetu, BiH pjesnikom Mehmedom Begićem. Njihovo zajedničko glazbeno putovanje nazvano „Tajni akord“ započinje svitanjem koje prizivaju gitare, četkice bubnjeva i pisaći stroj. Kroz devet pjesama ove kantautorske avanture prolazi plejada likova – od usputnih trubadura, preko kockara i lutalica, sinova Cohena i Dylana, do nedostižne meksičke fatalne Tristesse koja se iz Kerouacovog romana preselila u ove pjesme, povukavši sa sobom i urlik bitništva. Album, pak, zatvara pjesma koja svojim trubama flerta s poetikom kasnonoćnog radija, zamišljena da tamo nađe odobravanje velikana džezerske južne obale i nakon mraka najavi još jedno praskozorje.

Album je objavljen za nezavisnu izdavačku kuću interstellaR., a uz njega je stigao i videospot za novi singl „Budni i ludi“ koji je radila Dragana Nikolić i u kojem je ugostila vizualnu i multimedijalnu umjetnicu Mariju Šujicu.

„Pjesma ‘Budni i ludi’ svojim magnetizmom navodi radio valove da je vole. Ne mogu joj odoljeti ni nepostojeće top liste. Ona je djelomično cesta na kojoj te vozi Del Shannon. Lako se transformira i u stazu niz koju se do refrena spušta Bob Dylan. Duh Novosadskog Trubadura čuva strofe ove pjesme. Konstantno budan i lud, Jim Morrison je pjevuši i pleše. Ako na trenutak sklopiš oči, možeš čuti kako odjekuje na periferiji ‘Tajnog akorda’“, savršenu sliku pjesme predočava nam Mehmed Begić.

Autor stihova čitane poezije (spoken word) je Mehmed Begić.Za pjesme „Gledanje kroz papir“, „Budni i ludi“ i „Sedam“ tekst je napisao Mehmed Begić, a autor svih ostalih tekstova pjesama i glazbe je Ivan Škrabe. Album je snimao, miksao, producirao i masterirao Dejan Lapanja (Resnevem studio u Sloveniji), trube Luke Mrše i električna gitara Ivana Glasnovića snimljeni su u studiju Berka Muratovića u Zagrebu, a električna gitara Ivana Glasnovića u studiju Berka Muratovića.

Mix, master, produkcija, snimanje: Dejan Lapanja, Ljubljana

Uskoro nas očekuje i crowdfunding kampanja za proizvodnju vinila, a do tada album u izdanju kuće interstellaR. poslušajte na svim streaming servisima.

Na albumu su sudjelovali:

• Ivan Škrabe – vokal, akustična i električna gitara
• Dejan Lapanja – električna gitara,akuştična, doboš
• Ivan Glasnović – električna gitara
• Luka Mrša – trube
• Katarina Juvančič – vokal
• Mehmed Begić – pisaća mašina

VUK – Rod

Domagoj Vuković Vuk objavio je svoj debitantski album “Rod”, prvo izdanje koje je Geenger Records objavio u suradnji s Izvorištima.

Vuk je posljednjih godina postao jedno od najzanimljivijih imena domaće etno i world music scene zahvaljujući jedinstvenom spoju grlenog pjevanja, tradicijskih instrumenata i autorskog pristupa inspiriranog slavenskom baštinom. Njegov rad privukao je pažnju i izvan Hrvatske pa je tijekom prošle godine nastupio na Budapest Ritmo showcase festivalu, jednom od najvažnijih europskih događanja posvećenih world music glazbi.

Na albumu “Rod” Vuk istražuje teme ukorijenjene u staroslavenskoj mitologiji i narodnim predajama. Naslovna skladba inspirirana je Rodom, iskonskim principom stvaranja iz slavenske tradicije, dok se kroz ostatak albuma pojavljuju motivi Peruna, Velesa, Mokoši i Suđenica. No, “Rod” nije tek glazbena interpretacija drevnih priča. Riječ je o albumu koji kroz zvuk, glas i atmosferu pokušava uspostaviti vezu između suvremenog slušatelja i nasljeđa koje i danas živi u kolektivnom sjećanju, običajima i simbolima.

Važan dio Vukovog glazbenog izraza predstavlja grleno pjevanje, drevna vokalna tehnika prisutna u različitim kulturama svijeta, koju na albumu spaja s bogatim zvukom tradicijskih instrumenata. Sve instrumente na albumu odsvirao je sam, uključujući 7-žičanu klasičnu gitaru, akustičnu gitaru, farkaš tamburu, lijericu, samicu i framedrum.

Povodom objave albuma Vuk ističe: “Objava albuma za mene je važan trenutak. Pjesme na njemu nastajale su kroz duže razdoblje, inspirirane pričama, vjerovanjima i simbolima koji su duboko ukorijenjeni u našoj tradiciji. Kroz grleno pjevanje i zvuk tradicijskih instrumenata pokušao sam stvoriti prostor u kojem se ti stari motivi mogu doživjeti na nov način. Sada je vrijeme da album pronađe svoj put do slušatelja i zaživi vlastitim životom.”

Album je producirao Antonio Kasipović, dok je naslovnicu izradila Ana Salopek.

The post Bruškin u Podne: Tajni Akord/ Rod first appeared on Radio Bruškin.

Šta još reći o našem Nilanu, kojeg smo nebrojeno puta slušali u koncertnim izdanjima na ovom radiju, a slušaćemo ga i dalje. Pa ipak, da, treba reći da je veliko zadovoljstvo slušati ga sa aktuelnim pratećim bendom u top formi i slobodnom pristupu. Najljepše od sve set liste su meomenti one dvije, na koncertima najdraže pjesme, kad se jamm session raspali na duže od 10 minuta, kao dokaz da ovo ni AL i lap topovi nisu u stanju da isprogramiraju.

Inače, album je snimljen tokom turneje 2025 i objavljen prvenstveno kao ploča na Record Store Day aprila 2015, a sad nam je dostupan za svačije uši. Zavrtimo !!!

The post Ponoćni Koncerti: Neil Young & The Chrome Hearts – As Time Explodes first appeared on Radio Bruškin.

Napisao: Tomislav Žegura

Fotografija: Alela Diane FB page

Ne dešava se toliko često da me nečiji stihovi bace toliko duboko, osim ako ne govorimo o Dylanu, Cohenu i nekolicini koje možemo nabrojati na prste. E pa u toj nekolicini je Alela Diane, u odnosu na pomenute kantautorka mlađe generacije, pola godine mlađa od moje supruge, i neko ko na nesvakidašnji način govori o porodici, vezama, rastancima, rađanju, životnim ciklusima, tako intuitivno i duboko.

Kad sam prvi pu čuo početne stihove njene pjesme “Age Old Blue”, skamenio sam se, jer nije svejedno kad čujete:

The sea beneath the cliff
Is the blue in my mother’s eyes
That came from blue in her mother’s eyes
Thrown on down the line

Ili kad u ultimativnoj pjesmi svih pjesama o rastancima, i o nastavku života nakon određenog kraja, kaže:

Leaving is the hardest part, that’s what we’ve always said
And once upon the other side it is best not too look back
That’s what we say
About farewell

Ovi stihovii su se toliko duboko prodrli u mene, da su postali dio moje psihe i čini mi se upisani u DNK. Takođe, i njeni brojni stihovi, tj pjesme o roditeljstvu, djeci, i spletu osjećaja koji nosi davanej i stvaranje života, do te mjere da sam se par puta zapitao može li se nakon takvih numera još nešto reći. Na sreću, autorka ne misli kao ja, već stvara i radi okružena ne samo porodicom, nego i muzičkom zajednicom kojoj pripada, tamo na obalama američkog svjerozapda. Male zajednice, mala mjesta, stvaralačka karijera koja ne juri brojke, preglede na mrežama i festivalske produkcije, o tome treba razmisliti. Drugačiji put, uvijek postoji.

Uz sve to, stigao je i novi album “Who’s Keeping Time?” tačno kad mu je vrijeme, na kom Alela Diane govori i dalje o svim navedenim temama, uz možda veću količinu unutrašnjeg zadovoljstva i ispunjenosti, jer navigavanje života uz voljenog partnera, dječiji smijeh i rast, refleksije prošlosti, kao i neke svakodnevne reference na male stvari koje čine život… prirodu, kafu, mačke, voće. Zvuk albuma je malo više bendovski nego što to ja možda volim, ali najvažniji instrument, od sve zvučne palete Alele Diane je njen glas. To je glas, koji je, bez obzira da li je više u pratnji gitare ili klavira, više ili manje frazira po “amerikanski”, vodeći je portal dimenzije unutrašnjih emocija i spoznaja.

Muzika poput ove nam govori da je saosjećanje definitivno “novi bunt”, stvaranje malih bliskih zajednica je promjena koju želimo vidjeti u ovom svijetu, koju živimo umjesto da o njoj samo pričamo, i može puno više reći i postići od nekog kvazi aktivizma.

Zato ćemo se bez velikih dramskih zaključaka prepustiti slušanju ovog novog albuma, koji će vremenom iskristalisati svoje mjesto u bogatoj diskografiji naše omiljene kantautorke i završiti ovu recenziju, njenim stihovima, završne numere “Endless Waltz” koja sve krugove života sažima kroz ljubav koja sve iznova stvara:

Sitting on the front porch
Another winter come and gone
Since I’ve been loving you
Went out to hear the music
And I realized I’ve been lost — for so long
Since I’ve been loving you

Oh, little sparrow on the wind
Of some distant, endless river
Oh, I’ll follow you down
I’ll follow you

I’ve been standing on a ladder
Cleaning cobwebs, painting boards
And, still I’m loving you
Shifting through the papers
Of the days that pass us by
And, still I’m loving you

Oh, little sparrow on the wind
Of some distant, endless river
Oh, I’ll follow you down
I’ll follow you

Moon rise, tide fall
Dog howls, crows caw
Kitchen dancing
While we have air

My grandparents are waltzing
Through the last light of their time
All those years of loving
And they’ll pass the torch at sunset
To their children on the shore
Their love, an endless river

The post Bruškin u Podne: Alela Diane kao “American treasure” first appeared on Radio Bruškin.

Giant Sand Live at Abbey Pub on 2002-04-07

The Afghan Whigs Live at Lounge Ax on 1991-05-23

The post Ponoćni Koncerti: Giant Sand & Afghan Whigs (Aadam Jacobs) first appeared on Radio Bruškin.

Napisao: Tomislav Žegura

Naslovna fotografija: Đorđe Bubnjević

Već me prvo preslušavanje albuma “Vučja Vremena” toliko dotaklo, da mi je odmah bilo jasno da se o ovakvom djelu ne smije ćutati, tj da moram napisati par riječi o mojim utiscima, da ih zabilježim, da ih ne zaboravim, jer ne smijemo dozvoliti da zaborav prekrije ono važno i ono lijepo. Da, ovo je najbolji do sad Milošev album, i da, to pomislim kad mu čujem svaki novi album za redom, a bilo ih je posljednjih godina, nije da nije. A zbog čega tako mislim. Ako sam ikada imao, ne kritiku, ali barem zadršku na ono što svira Miloš Zubac, nekada u okviru Prkosa Drmuskog, i kasnije, sve samo ne solo, onda je to po mom mišljenju bio nedovoljno usklađena muzika sa vokalnim melodijama, odnosno poezijom. Taj sklad je bivao sve bolji i usaglašeniji iz albuma u album, a na ovom novom izdanju je sve to sklopljeno bolje nego ikad, za sad. To nam samo govori da je Miloš Zubac tražio svoj muzički put i da ga je pleo i gradio, kao i da sve vrijeme prisustvujemo kreaciji autentične poetsko muzičke putanje.

I više nego ikad, na ovom albumu autor sagledava našu stvarnost, zemlju (zemlje) u kojima živimo, strahote koje nam se sa jedne strane dešavaju. Njegovi stihovi su prskosni, u isto vrijeme duboko duhovni, dok su trenuci u kojima recitovanje umjesto pjevanja dodatno naglašava….ono što morate sami istražiti slušajući ovaj album. Neću sve da odam. Ali hoću ja da naglasim da se Miloš suočava sa teškim temama na način na koji gotovo niko sa muzičlke scene neće, ne može ili ne umije do kraja. Mislim da ne postoji trenutno bolji i sveobuhvatniji opis života u vuč…khm khm, vremenima.

Nasuprot tami, tu je svjetlost koju Miloš Zubac pronalazi u porodici, koju plete kroz sve pore ovog albuma (kao i ranijih), u najavama pjesama, ponekim djelovima i jakim asocijacijama. Porodica i uski krug prijatelja i saradnika (kao svojevrsna umjetnička porodica) kod Miloša su konstanta, i dobro pročitajte sve podatke o nastanku, snimanju albuma i svima koji su učestvovali. Krugovi ljubavi koje gradimo između najužeg i ono malo šireg kruga voljenih je naša životna putanja i naš spas. Bolje će razmujeti svi koji imaju porodice, žao mi je, ali i svi koji svoje veze grade nitima srca.

Izgovorene najave svih numera vode nas i u prostore u kojima će ovaj album biti izvođen. To će biti prostori kulture, manji ili srednji, i time je vrlo jasno i naglašena putanja jedne muzičke karijere, odnosno stvaralačkog puta, koji se ne bavi brojkama, pregledima, strimovima, festivalima ili arenama. I o tome treba razmisliti. Drugačiji put, uvijek postoji.

Na kraju, sve ove riječi nisu dovoljne za nešto najdivnije što će vam slušajući ovaj album duboko prodrijeti u dušu i ostaviti vas još dugo u tom stanju i nakon što “kaseta” odsvira. To ne umijem najbolje da opišem, moraćete preslušavati, ali samo ću reći da me je duboko duboko dirnulo.

Miloše, snimio si izuzetan album, hvala ti na tome !

Puno sam se raspisao, ajmo ća slušat album, kod nas najavljeno svakog dana ove sedmice u podne, a evo ga i ovdje direktno:

 

The post Bruškin u Podne: Vremena vučja first appeared on Radio Bruškin.

Na „Jaba Music“ nalazi se osam kompozicija aranžiranih za više klavira, a autori su Igor Gostuški, Andrej Negić, Dragoljub Ilić Ilke, Miroslav Miša Savić i Nataša Bogojević. Od uvodne filmske igre klavira i basa koja odlazi u melanholiju Igora Gostuškog, preko klavirske improvizacije koja se stapa sa delay efektom, do centralne kompozicije albuma, trodelne „Jaba Music“, koja suptilno prolazi kroz bitne trenutke 19. i 20. veka u popularnoj kulturi, do minimalističkog trilera i magije istoka prilagođene za pet klavira. Poslednja kompozicija na „Jaba Music“ je „Sonoriteti Šara i Šavova“, koja je na više načina lična karta Ansambla za drugu novu muziku. Od osnovne ideje autorke (Nataša Bogojević) da se meditativni čin pletenja, heklanja i šivenja oživi kroz kompoziciju koja predstavlja proces neprestanog variranja baziranog na repetitivnoj tehnici minimalizma, strukturalno prilagođen orvorenoj muzičkoj formi, ova alhemija je pretvorena u kolektivni kreativni proces istraživanja muzičke forme. Poput samog čina šivenja, delo se razvija u ciklusima ponavljanja, varijacije, teksture, tišine i izranjanja.

„Kompozicija JABA MUSIC (Džaba muzika) nastala je kao moj odgovor na aktuelni trenutak u srpskoj kulturi. U tom smislu, na pamet mi je pao turcizam – džaba, koji u doslovnom prevodu znači NI ZA ŠTA i koji implicira da je neki trud, vreme ili napor, ostao bez rezultata i bez efekta. Nalazim da je reč bila vrlo zgodna ako hoćemo da naglasimo da je nešto besmisleno i sa vrlo malo rezultata, što sasvim odgovara stanju u našoj kulturi. Ipak, JABA MUSIC donos svež i nadahnut muzički iskaz, koji nasuprot i uprkos svemu, ne ostaje pasivan i ne predaje se,“ objašnjava Dragoljub Ilić.

Ansambl za ovu priliku čine Branka Parlić, Nataša Penezić, Nada Kolundžija, Lidija Stanković, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić, Miroslav Miša Savić i Nataša Bogojević. Snimatelji zvuka bili su Zoran Marinković i Dušan Bauk, edit je uradio Ilić, a miks i master Ilić i Oliver Jovanović.

Ansambl za drugu novu muziku redovno nastupa u Srbiji, regionu i inostranstvu, a jednom godišnje organizuje i festival „Šare i Šavovi“. Prva sledeća prilika da vidite ADNM kako svira je 29. maja u beogradskom Gvarnerijusu, u okviru međunarodne konferencije „Last Songs: Music in Serbia during Yugoslav Disintegration“.

 

Ansambl za drugu novu muziku – Jaba Music (2026. Pop depresija/Klavirsko nebo)

AUTORI

1. Igor Gostuški: Toccata – posle kataklizme 7:45
2. Andrej Negić: Fade in 4:26
3. Dragoljub Ilić Ilke: Jaba Music – Slow Hand Blues 3:31
4. Dragoljub Ilić Ilke: Jaba Music – Late-night Mambo 4:19
5. Dragoljub Ilić Ilke: Jaba Music – Quick Tap Shoes 4:09
6. Miroslav Miša Savić: Yug – Yugoistok 6:04
7. Stanko Simić: Butterfly Dream 10:24
8. Nataša Bogojević: Sonorities of Patterns and Stitches 9:46

   SVIRALI
   1. Tocata – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić i Miroslav Savić (Teremin);

9. Fade in – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić
10. Jaba 1 – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić
11. Jaba 2 – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić

5 Jaba 3 – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Andrej Negić

6. Yug Yugoistok – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Nataša Penezić, Milena Petrović, Miroslav Savić (HAKEN Synth)
7. Butterfly Dream- Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Dragoljub Ilić, Andrej Negić
8. Sonorities – Nada Kolundžija, Branka Parlić, Lidija Stanković, Nataša Penezić, Milena Petrović, Dragoljub Ilić, Nataša Bogojević

Sound recording: Zoran Marinković, Dušan Bauk

Sound editing: Dragoljub Ilić Ilke

Mix and Mastering: Dragoljub Ilić Ilke, Oliver Jovanović (Studio O)

The post Pop Depresija: Ansambl za drugu novu muziku predstavlja “Džaba Muziku” first appeared on Radio Bruškin.

Pored reke je ljubav – Draga predstavlja “Down by the River”

Kantautorka iz Negotina Draga predstavlja novi video singl “Down by the River“, koji je dostupan na svim digitalnim platformama, bandcampu i YouTube-u. Draga je autorka muzike i teksta, na pesmi gostuje Merry Gospel Choir, a Lazar Arsović uradio je aranžman, kao i snimanje, miks, master i produkciju. Rediteljke spota su Sofija Budimir i Neda Mojsilović.

“Pesma je nastajala više od dve godine. Inicijalno je izašla na reci, tamo gde svet utihne i čuješ jasnije život u sebi, za mene je barem uvek tako i tamo gde dosta pesama nekako izađe. Reka je i inače u gospelu simbolično mesto mira i molitve, ali i borbe i suočavanja sa sobom i sa životom. Od toga ne volim da bežim. Volim izazov da prođem kroz sve kroz šta prolazim. Bez zadrške. Tako rastem u sebi i tako nalazim sebe pod nebom. Na reci zato i često vrlo direktno, ali i nežno, ulazim dublje u borbu sa životom. Na reci sam imala nadrealno lepe trenutke, ali i dosta teških i na kraju uvek dođem na isto. Na reci sam pokrivena ljubavlju, jer sam istom i vođena u životu, a mesto koje izabereš za sebe da bude tvoje mesto mira onda postane i simbol i prostor u kome se brišu granice zidova. Gradi se jezik, kroz jezik ptica, vetra, vode i mira. I te neke tišine, koje te jača da sve odlučnije budeš to što jesi. Bez zadrške i sa mnogo ljubavi,” opisuje rad na pesmi Draga.

Video je nastao po ideji Drage, Sofije Budimir i Nede Mojsilović.

“Na spotu se radilo nešto manje od dve godine. Kao što ne volim da požurujem pesme na kojima radim, ne volim da se požuruje ni vizuelni deo stvaranja. I samo snimanje spota je bilo vrlo intuitivno, iako je postojala organizacija rada kao i plan za sve. I dalje ne mogu da verujem da su se stvari tako poklopile da je na spotu odjednom radila grupa ljudi, koja umetnost ima u malom prstu, a deli je otvorenog srca. To je retkost! Kako ekipa koja je snimala u Muzeju Macura, tako i učesnici samog spota i hor na kraju, svi, apsolutno svi, su doprineli ovoj priči.”

Ko je Draga? Puno ime je Draga Mrvoš Mott, ali više voli da koristi samo Draga. Rođena je u Negotinu, živi i radi u Beogradu. Prevodi i fotografiše, piše pesme, svira klavir i gitaru, peva za sebe i druge, peva u horu. Voli jednostavne i iskrene priče, jednostavan izraz u umetnosti i ne ograničava se u izrazu. Različite su forme i mogućnosti, a uvek je bitna namera i smer srca. Sve ostalo nađe svoj put.

Uživajte u ludoj vožnji – Bullet for a Badman predstavlja “Nezgodan kraj”

Beogradski soul-džez čarobnjaci Bullet for a Badman predstavljaju animirani video singl “Nezgodan kraj“, koji je dostupan na YouTube-u. Ovo je drugi singl s albuma “Vol. 3” i drugi video koji je dizajnirao lider benda Ivan Simić.

“Zlikovci” su treći studijski album objavili još sredinom 2024. godine, a pesme su nastavile svoj život kroz redovne klupske svirke i improvizacije. “Nezgodan kraj” je nadahnuto džemovanje gitara i duvača na suludi tempo koji pumpa ritam sekcija, uz malo horskog pevanja i trilera. I sada na sve to dodajte i skroz iščašenu animaciju.

“Inicijalnu inspiraciju pronašao sam kod dizajnera/animatora Antonija Sendra (AKA Podenco), čak sam i neka grafička rešenja iskopirao i naravno to sve provozao kroz svoj smisao za muziku i animaciju, što je zapravo i najvaznije,” kaže Ivan Simić, autor videa.

Bullet for a Badman je na “Vol. 3” ispričao priču o Prvom svetskom ratu i to na način na koji ta priča nikada nije ispričana. Pet ljudi, desetak instrumenata, milion ideja, soul, fank, džez, afrobit, Balkan i Srbija i Prvi svetski rat – sve su to odrednice koje definišu šest kompozicija na “Vol. 3”. Sastav čine Ivan Simić (gitara i tenor saksofon), Milan Simić (bas), Dušan Petrović (bariton saksofon i flauta), Petar Milanović (bubanj i trombon) i Konstantin Sotirovski (truba i flugelhorna). Ova ekipa neumorno nastupa već godinama po klubovima, koncertnim dvoranama i festivalima i hipnotiše ritmom, energijom i emocijama.

The post Pop Depresija predstavlja: Draga/”Down by the River” i Bullet for a Badman/”Nezgodan kraj” first appeared on Radio Bruškin.

Dok preslušavamo album “Assikel” čitajte sjajnu recenziju koju Ivan Laić piše za Ravno Do Dna, a iz recenzije izdvajamo:

Glazbene kritičare često se može ismijavati kad svaki naredni album nekog benda nazivaju “najboljim još od [ubaci ime njihovog najboljeg ili posljednjeg izvrsnog albuma]”, a onda svaki od tih albuma bude ili zaboravljen ili smatran daleko slabijim od prvog utiska koji je ostavio na recenzente. Riskirao bih da i sam upadnem u istu zamku kad bih “Assikel” prozvao najboljim albumom Tamikresta još od “Chatme”, tim više što sam prilično uvjeren da sam nešto slično napisao i za “Tamotaït”. Ali nekad treba i riskirati.

The post Bruškin u Podne: Assikel (Putovanje) first appeared on Radio Bruškin.