Canzoniere Grecanico Salentino, glas prkosa i zvuk iscijeljenja!

Emisija Put Oko Svijeta, vodila nas je ne samo dalekim, bliskim i različitim zemljama, da bi izučavali kulturu, duboke korijene muzike i ono što nam ta muzika može reći u današnje vrijeme. Pravi primjer koji nam može biti vrlo blizak,  vodi nas odmah preko mora, do susjedne Italije gdje još uvijek postoji muzika koju oni vole zvati pizzica taranta, koja ima magično iscjeliteljske moći, ali o tome čitajte u nastavku. Ovaj specifičan stil izvodi izuzetan bend/ansambl Canzoniere Grecanico Salentino , a posebnu pažnju ćemo posvetiti njihovom najnovijem albumu  Quaranta!

Piše: Tomislav Žegura

Priča o ovom bendu, tj. kolektivu traje već 40 godina, kako naziv albuma Quaranta naslućuje, ali još je fascinantniji uspjeh , koji ovaj bend, sa poluostrva Salento (regija Puglia) postiže svirajućiu cijelim svijetom, preko Evrope i Amerike, do Australije i Novog Zelanda, gdje ritmičnim transom prenose svoj stil pizzica taranta čiji korijeni sežu duboko u prošlost, pa se moramo malo vratiti putem i kroz vrijeme.

Vjekovima ranije, u Salentu, pizzica se svirala i izvodila kao muzika za izliječenje ljudi oboljelih od ujeda pauka tarantule, gdje bi grupa seoskih muzičara, svirala na flautama, harmonici i lokalnim intrsumentima, tjerajuću ujedenog i oboljelog da pleše u transu dok ne kolabrira (šta je dalje bilo nismo sigurni). Kako se tarantismo širila uglavnom po seoskom, radničkom i ugnjetavanom stanovništvu (nerjetko i među skrivenim seksualnim prestupima prema ženama u strogo patrijarhalnim sredinama) muzika je počela dobijati jači socijalni značaj. Oboljeli su sve češće bili marginalizovani pojedinci, a muzika je dobila ulogu da kroz ritmičan trans dovede do katarze koju su izazivali stres, siromaštvo, osjećaj gubitka i alijenacije.

Tarantismo je kao bolest davno izmurla na Salentu, ali muzika nije, i sredinom 70tih, lijevičarski osvještena ekipa osniva folk kolektiv Canzoniere Grecanico Salentino koji oživljava ovu muziku na savremeni način. Osnivači su socijalistička aktivistkinja Rina Durante i njen rođak Daniele. Muzika je prenosila davno ukorijenjeni stil, čiji naziv u prevodu znači Salentinska Grčka Pjesmarica, što govori i o grčkom korijenu muzike, koja se sadrži elemente i afričkih uticaja, koji se vijekovima prožimaju mediteranom, a ponajviše se susreću u Italiji. Tokom 2007, vođenje benda preuzima Danieleov sin Mauro, i stvara drugu generaciju ovog kolektiva koji u novom sastavu objavljuju albume Focu d’amore (2010), Pizzica Indiavolata (2013), i novi Quaranta, koji obilježava 40 godina cjelokupnog rada.

Sadašnji bend sarađuje sa gitaristom Justin Adamsom (Robert Plant’s Sensational Space Shifters), a album je producirao veliki Ian Brennan, o kome smo pisali: Khmer Rouge Survivors,  Zomba Prison Project, dobitnik najvažnijih nagrada u domenu world music kategorije.

Brennan je na albumu Quaranta svakako pomogao bendu da još jasnije izrazi svoje stavove, muzički , emocionalno i tekstualno. Kroz plesne napjeve susrešće te se sa prisutnim motivima iscjeljenja, ali i melahnolije, bijesa, kao i prostesta, jer protesna pjesma je važan činilac u italijasnkoj folk kulturi, a dašnje teme uništavanja okoline, nezaposlenosti, siromaštva i imigracije su ponovo nikad aktuelnije. U numeri “No Tap” Daniele Durante se kao autor postavlja na stranu aktivista koji izražavaju nezadovljstvo i prkos prema projektu Trans Adriatic Pipeline (TAP), što je veliki transport gasa od Azerbjedžana do Evrope, koji će imati nesagledive posljedice po ekologiju i lokalnu ekonomiju. “Solo Andata” (One-Way Ticket) obraća se imigrantima, koji su, ukoliko prežive sa gumenih čamaca zasuli Italiju, a znamo koliko ih je ostavilo svoje živote u naizgled, rajskim vodama Mediterana, i spjevana je po stihovima trenutno zbog aktivizma osuđenog pjesnika iz Napolija, Erri De Luca-e.

Genralna tema albuma Quaranta je kriza identiteta, koja se odslikava kroz tamnu sliku savremene Italije, razapete između trke za neoliberalnim kapitalizmom, krizom migranata, i izmješanog stanovništva koje jednako osjeća sve tjeskobe i posljedice nametnute “krize”. Tako dolazimo do zaključka da je muzika, ponikla iz davne prošlosti u cilju da zacijeli duševne rane potlačenih, jednako savremena danas i progovara jezikom gorućih problema prema kojima izražava protest i prkos. Iako vas naziv muzike i ritma može na trenutak povesti na pogrešan zaključak, da j esve što nas veže za Italiju pizza i pasta koju svi toliko volimo. Ali u slučaju  albuma Quaranta, nek vas ritmovi transa nose u rasplesanom ludilu, a salsu pustite da se dobro prokuva prije nego što otvori oči!