KUPEK 164: Adio i hvala na svom beštimanju

Ima ljudi koji bi te poslali ukurac kad bi odlučio o njima pisati ili bilo šta radit, a nakon što umru. Ali, jebiga, ne mogu to učinit jer su umrli. I onda mi, sitne duše, to koristimo pa se sjećamo razgovora, sjećamo se zajebancija, svog beštimanja, pa onda i suzu još pustimo.

I tugujemo, ne toliko zbog njih, koliko zbog nas samih. Tugujemo jer će nam životi biti znatno siromašniji, što zbog načina na koji su predstavljali ovaj naš mučan život I one koji nam ga zagorčavaju, što zbog duha koji su posjedivali.

Utjehu možemo tražiti u činjenici da su nešto od tog duha možda ipak prenijeli na nas. Što se Alema Ćurina i KUPEK-a tiče, najslavniji pokušaj uokviravanja tog duha bio je 164. KUPEK kad smo Ćurina i ugostili. Večeras ga slušamo ponovo, od 21h.

Piše i vodi: Dejan Kožul

Alem je tih posljednjih septembarskih, kao i prvih oktobarskih dana 2015. godine boravio u Beogradu na Salonu stripa u Studentskom kulturnom centru gdje je imao promociju svog prvijenca pod nazivom „List vode: Atlantida“, kojeg je objavio naš stari znanac i prijatelj Vladimir Šagadin, odnosno 2X2 izdavačka kuća iz Zagreba.

Ukratko, svi karakteri u ovom stripu su stvarni. Jedan od likova je i on sam. Ukrcava se na brod za Argentinu zajedno sa svojim duhovnim ocem, da to tako nazovemo, Hugom Prattom. Dakle, junak njegovog stripa nisu Prattovi junaci već on sam.

Iskoristili smo priliku da u jednom ugodnom, naoko ozbiljnom razgovoru sa Alemom popričamo kako o brojnim stvarima, ali nas je zanimalo kako se osjeća kao otac ovog novorođenčeta sa pune 62 godine? Kako, zašto tek sad?

„Jer me nije išlo. Hugo Pratt ima svoju čuvenu knjigu intervjua Kako da budem beskoristan, a ja sam shvatio da sam ja u svijetu stripa beskoristan već toliko i toliko godina. Napustio sam Likovnu akademiju u Zagrebu da bih se bavio stripom pa je to propalo. I uvijek sam se pokušavao baviti stripom ali ništa to nije dobilo neku tržišnu vrijednost“, rekao nam je Alem te se prisjetio:

„Još negdje 90-ih jedan prijatelj mi je reka: Prije će Ćurin u kurac, nego u korice“. Ipak, eto i korica.

O svojim saznanjima o stripu Ćurin je pisao u knjizi „Egostriper“ u kom je između ostalih pisao i o samom Prattu. Onda je zamoljen da na dvadesetogodišnjicu smrti Pratta napiše tekst. Kako to nije htio jer je već napisao tekst za knjigu ponudio je strip i, voila. Istina, izdavač se promijenio ali ideja je opstala.

„Tako je nastao početak moje priče o Hugu Prattu, a to je taj njegov odlazak u Argentinu. Mislim napraviti cijelu priču na svoj način. Ne mislim pisati o njegovim strip junacima. To me ne zanima. Mene zanima strip autor kao junak. Pokušavam sam sebe staviti u neki lik u stripu. Nisam uspio u komercijalnom stripu, ali se cilo ovo vrime bavim autorskim stripom. Može ga netko objaviti a i ne mora, ali mi to pričinjava zadovoljstvo.“

Pričali smo, naravno, i o tome koliko mu ilustratorski rad pričinjava zadovoljstvo, koliko ga ispunjava kao rad na stripu, prije svega misleći na naslovnice za Feral Tribune i Novosti.

„Ilustracija je nastavak stripa drugim sredstvima. Napokon sam doša u novine ali preko ilustracija. Strip je otišao iz novina a ja sam u Feralu ipak došao do neke satisfakcije što se ne bavim stripom. Moja ilustracija obavezno ima neki naslov komentar. Ja sam miješane krvi i moram i ja to miještati i ovako.“

Radnici ili ratnici, značaj ilustracije danas, kako je pojava komercijalnog stripa imala ulogu današnjih sapunica da zabavi narod i skrene pažnju sa velike ekonomske krize…

Uz beštimanja i sasvim pristojnu glazbu, prigodnu za svako uho, stavili smo kvačicu pored velikog imena Alema Ćurina.

Zbogom, Aleme. Beštimanje ti nikad nije uzimano za zlo. Naprotiv. Posla bi te i sam ukurac ali sad je kasno.