KUPEK

KUPEK 287, Jasmila Žbanić, Quo Vadis, Aida

Written by Bruškin Radio on December 28, 2020

Kad je Jasmila Žbanić snimila film „Quo Vadis, Aida“, ono što je ona mogla reći je da je bar jedna iz generacije onih rođenih u vrijeme ili poslije rata, otvorila oči nakon njenog filma. A film je o Srebrenici, o tri ključna dana, o danima kad je život bio tako jeftin, a opet nikad skuplji.

Piše, uređuje i vodi: Dejan Kožul

To ste mogli biti vi. Stanete ispred nišana i čitate datum i godinu rođenja. Vi stojite ispred nišana, na mezarju, a „on“… Barem mu se znade lokacija ostataka. Ali on je tek možda koji dan ili mjesec stariji ili mlađi od vas. Možda čak i rođen na isti dan. I već 25 godina nije živ. Čitava nova generacija je srasla, generacija rođena onda kad je „on“ ubijen.

Priča ima previše. Za sada bar 8372 i nikad neće biti dovoljno ispričane, toliko dovoljno da postanu opomena i sjećanje kako se nikad više ništa slično ne bi ponovilo. Ali odustajanje znači još jedan poraz i još jedan metak u čelo.

I ima priča ispričanih na različite načine. Kad je na TV B92, odnosno na televiziji sa nacionalnom frekvencijom prikazan film „Škorpioni“ u kom možemo da vidimo brutalne scene iživljavanja pripadnika te zločinačke jedinice nad srebreničkim Bošnjacima, mnogima su se otvorile oči.

Kad je Jasmila Žbanić snimila film „Quo Vadis, Aida“, ono što je ona mogla reći je da je bar jedna iz generacije onih rođenih u vrijeme ili poslije rata, otvorila oči nakon njenog filma. A film je o Srebrenici, o tri ključna dana, o danima kad je život bio tako jeftin, a opet nikad skuplji.

Prava je to slika rata gdje ljudi postaju manji od miševa, počev od Holanđana koji su ispred UN-a biti tu da zaštite stanovništvo Srebrenice, preko hiljadu i hiljadu ljudi koji su očajnički željeli da se i njima da tračak nade da neće završiti u nekoj „klanici“. Samo tračak nade, ne ni samu nadu. To rat čini ljudima.

Film je to i o tragediji žene, majke, prevoditeljice tim istim Holanđanima koja je dovedena u situaciju u koju niko, nikad više ne bi smio biti doveden – a to je da bira između supruga i jednog od dva sina jer samo jednom od njih ni, opet MOŽDA, mogla spasiti život.

I tu više nema heroja. Odnosno… Heroji danas pričaju. Heroji i heroine. Pričaju o zlostavljanjima, o ubistvima, pričaju o svojim roditeljima, braćama, sestrama, prijateljima, prijateljicama, o onima kojih više nema, o onima „koji ne mogu da govore“, kako se zove još jedan Jasmilin film.

I sad, kad smo već došlo do toga i ako pogledamo ostale Jasmiline filmove vidimo dvije paralelne linije – jedna predstavlja ženu, njenu snagu, ali i krhkost, a druga su „oni koji ne mogu da govore“.

Jasmila je tu da im da glas svojim filmom. A posljednji ovogodišnji KUPEK je tu da to isto uradi za Jasmilu Žbanić.

Slušamo se u ustaljenom terminu, ponedjeljkom u 21h, a nakon toga u Podcasterijumu, ili direktno preko KUPEK mixclouda.