KUPEK #289, Mirjana Radulović, Pola Citta Puttana

Koliko li je toga stalo pod etiketom „gubitnici tranzicije“? Nisu to samo ljudi, to su i ideje, to je vjera u čovjeka i njegovu moć da nadjača zlo. Nadasve, to je i budućnost.

I kad jedan od radnika upokojenog brodogradilišta „Uljanik“ iz Pule, na protestu, odnosno štrajku koji se dešavao 2018. godine, kad je još neke nade i bilo za opstanak, rekao da nije problem u jednoj plaći, nego što nema budućnosti, tad je definirao pojam „gubitnici tranzicije“.

A taj glas smo čuli u radio drami Mirjane Radulović i Radio Rojca, u kojoj nam Igor Grbić, kroz glas Borisa Bakala kaže:

„Ne vidim tko bi mogao spasiti Uljanik, a i ne može nitko jer to nitko i ne želi. Prva i zadnja odluka donosi se u Brusselsu, a ne u Zagrebu ili Puli. I moramo biti spremni na to da će se u budućnosti sve više odluka donositi na sve užem mjestu, da će je donositi sve manje i manje ljudi, sve nepoznatijih i bezimenijih.

EU samo je prelazni oblik fašistoidnog ustroja i uredbi prije potpune centralizacije i totalizacije moći u usporedbi s kojom će povijesni fašizam izgledati prostački primitivan, surovo direktan i nespretno iskren.„

Vrli, novi svijet.

Sa tim primitivnim fašizmom išla je i primitivna borba. Mi ili oni. Sa ovim novim još ne znamo kako da se snađemo i kako da se izborimo i to je idealan prostor za novu akomulaciju kapitala, koja se ovdje kod nas ogleda kroz destrukciju i pljačku gdje su humanoidi samo kolateralna šteta koja će ostatke svojih života provoditi u nadi da će naći dovoljno apartmana za čistiti, možda poneki i za iznajmiti, ili će otići u neku od tih zemalja EU, gdje će opet biti građani trećeg reda, što nekako manje boli nego biti isto to u sopstvenom gradu u kom su ostale samo uspomene.

Ali neke se stvari ne mogu tek tako urušiti. Uljanik je Puli i onima koji su radili tamo donosio ne samo egizstenciju, već je, donosio i kozmopolitski duh. Pula je bila privlačno mjesto za život, a dolazak velikog broja ljudi iz raznih krajeva nekadašnje države širio je vidike. Toliko da je, uz svu destrukciju, još uvijek nemoguće uništiti i tu širinu koja je dovela do toga da je Pula grad koji se, istina, gubi pomalo, ali u kom i dalje postoje iskre života kakav je nekad bio, ali i kakav bi se mogao nastaviti i to kroz društveni centar Rojc, koji je nastao na temeljima nekadašnje kasarne.

U suprotnom, riječi Igora Grbića, sa kraja drame postat će realnost:

„A što se moje Pule tiče, svojedobno me se nemalo dojmilo što ime moga grada znači na rumunskom – muški spolni organ. Himnična pjesma Danijela Načinovića i Francija Winnetoua nastavlja se u refrenu imenom Kozulić Patricija. Bila je ona jedna od prostitutki neke već davne, sretnije Pule. I sad mi se sve razjašnjava. Prostitutki u Puli u budućnosti više neće biti. Ostat će jedna, jedina kurva i zvat će se Pula“.

U tom centru nastao je i Radio Rojc, a na tom Radio Rojcu nastala je i radio drama „Pola Citta Puttana“, a o svemu tome pričamo u 289. KUPEK-u sa Mirjanom Radulović, autorkom drame, koleginicom, prijateljicom, suborkinjom.

KUPEK slušamo ponedjeljkom u 21h! Vodi, piše i uređuje Dejan Kožul.