PODCAST // KUPEK 264, Edin Ramulić, “Sloboda” Rona Haviva oslobađa i Prijedor

Neke stvari valja ponavljati milion puta. Večeras, 21 h, iz #KUPEKarhiva izvukli smo razgovor sa Edin Ramulic, o izložbi “Sloboda”, Rona Haviva, za koju je originalna najava izgledala ovako:

Šta vam je prva asocijacija kad se spomene fotografa Rona Haviva? Većini je to čuvena fotografija iz Bijeljine na kojoj se “arkanovac” namjestio da šutne u glavu prethodno ubijenu ženu. Kažu za tu fotografiju da je jedna od ključnih jer je ta slika obišla svijet i uticala tako na buđenje međunarodne javnosti o onome što se dešavalo u Bosni i Hercegovini. Ali nije to jedina fotografija. Tu je i ona Fikreta Alića iz logora Trnopolje, koja nam je za ovu priliku važnija jer o Trnopolju i ostalim logorima u Prijedoru i okolici pričamo i to pričamo u KUPEK-u #264 kroz vizuru Havivovih fotografija koje su nedavno bile izložene baš u Prijedoru, u hotelu istoimenog naziva. A pričamo sa Edinom Ramulićem, logorašem, ratnim veteranom i organizatorom izložbe, kog smo sreli baš tokom susreta sa ostalim ratnim veteranima u Prijepolju, povodom obilježavanja 27 godina od otmice 19 putnika nesrpske nacionalnosti iz voza u Štrpcima.

Kolika je moć fotografije najbolje će potvrditi slučaj fotografija Rona Haviva, a Edin će nam reći da su njegove fotografije uticale na zatvaranje nekih logora, kao i na poboljšane uslove u postojećima gdje su relativno česte bile posjete Crvenog križa/krsta kako bi se uvjerili u uslove.

Odatle i odeja da budu izložene u hotelu Prijedor koji je tih godina i sam bio poprište sukobljavanja. Osim toga, u samom hotelu održana je i prva sjednica Skupštine tadašnje Srpske Republike BiH, pa je izložba Rona Haviva u neku ruku ponovno osvajanje prostora koji je bio simbol socijalizma i snage Prijedora. Odatle i naziv izložbe: “Sloboda”.

Na ovu izložbu možemo gledati kao na produžetak knjige “Iza sedam logora” o kojoj smo sa autorom eseja, Viktorom Ivančićem, pričali u 229. KUPEK-u, posebno što su Ron Haviv i Hrvoje Polan, kao autor fotografija u knjizi često zajedno i radili.

Prijedor je danas mjesto gdje je pojava Rona Haviva normalna, iako je istih tih dana u prijedorskom pozorištu, istom onom u kom igra i režira i Darko Cvijetić, prikazivan film o Draži Mihailoviću, o čemu smo sa Edinom i pričali, baš kao i o svim paradoksima Prijedora za koji kaže da je najdalje odmakao u svom suočavanju sa zločinima, a imao se sa čim i suočiti jer iz Prijedora dolazi najveći broj osuđenih ratnih zločinaca, u okolici Prijedora je otkrivena jedna od najvećih masovnih grobnica…

Više od 3000 ubijenih obilježili su Prijedor kao jednu od najcrnjih tačaka. I onda tu dobijemo Darka Cvijetića, dobijemo izložbu Rona Haviva, dobijemo sve realniji spomenik stradaloj djeci Prijedora, koje god nacije i čiji god bili.

I bilo bi nefer ne vratiti se na početak. Prije ove izložbe, kao i prije publikacije “Iza sedam logora” postojao je rad Centra za nenasilnu akciju, kao i monografija “Rat sjećanja” koja govori o memorijalizaciji sjećanja.

Sa Edinom smo i pričali tokom posjete Novoj Varoši i Prijepolju gdje su veterani raznih vojski, zahvaljujući CNA, došli pokloniti se žrtvama iz voza za Bar koji su na stanici Štrpci izvedeni iz voza, a koji su kasnije pobijeni. Od 19 ubijenih do sada su pronađena samo četiri tijela.