PONOĆNI KONCERTI: MARK LANEGAN

“Ponoćni Koncerti” ove sedmice posvećeni su Mark Laneganu, nedavno preminulom “prijatelju” svačije ponoći, ali prije svega pjevaču izuzetne interpretaroske sposobnosti, koji je glasom i emocijama oslikao najtamnije uglove duše.

Mark Lanegan bio je lider benda “Screaming Trees”, a bio je jedno vrijeme i član “Queens of the Stone Age”. Ipak, najupečatljiviji doprinos pružio je kao solo izvođač, sa nizom izuzetnih albuma u kojima je ponajviše dominirao njegov hrapavi bariton, kojim je bojio raspoloženja i emotivne bure. Upečatljive su ostale njegove saradnje sa Isobell Campbell i Duke Garwoodom.

Kritičari i muzički znalci utrkuju s eovih dana ko će napisati veći hvalospjev o preminulom pjevaču, ponajviše zbog toga što je preminuo, a kao za vrijeme njgeovog života da nisu poklanjali dovoljno pažnje, vjerovatno zbog činjenice da je bio malo manje slavan nego recimo iko od predstavnika velike četvorke sa grunge scene iz Seattle-a. No, upravo je Laneganov umjetnički status i nivo postignutog uspjeha bio rezultat njegovog svjesnog izbora, dok je način života, gotovo na ivici od rane mladosti doprinio muzičkoj boji i ukusu.

Mark Lanegan proslavio se kao pjevač i autor u proto grunge bendu Screaming Trees, dok je godinama kasnije izgradio (za mene) mnogo zanimljiviju solo karijeru koja je balansirala između autorksih albuma i saradnjama sa drugim i drugačijim muzičarima. Često je izvodio i tuđe numere, čak je i album iz solo edicije Imitations (2013) i upravo mi je ovaj album jedan od njegovoh omiljenih, jer u tuđim pjesmaam ogoljava suštinu Lanegana kao pjevača, interpretatora, koji svačiju pjesmu može učiniti svojom, kad je provuče kroz specijalne efekte: lični hrapavi iskrzani bariton i emocinalnu građu tešku hiljade godina patnje. Takvu patinu ne pronalazimo kod mnogih, i upravo je to najveća umjetničk avrijednost Mark Lanegana. Na stranu, njegove autorske numere su sjajne, i posljednjih 10 godina rada bio je izuzetno plodan.

U sklopu našeg “SeaRock” festivala 26.02.2015. u Kotoru organizovali Laneganov koncert u sklopu promocije albuma “Phantom Radio”. Kako j efestival tada ulazio u svoju zrelu fazu, pojava Mark Lanegana u našem malom mistu, nije bila toliko nadrealna koliko bi bila recimo deset godina ranije, ili čak pet. Ali, turobna lična pojava ovog burnog heroja bila je vidljiva, mogla se gotovo napipati prstima. Mark Lanegan je te večeri odsvirao odličan koncert u prilično nepovoljnim uslovima fizičkog prostora gdje sva moguća tehnika ne može da nadomjesti vazduh, akustiku i prostor kojim je naš junak suvereno vladao, i to suverenstvo itekako iskazao.

Ovih dana opet, nakon tragičnog epiloga, svijet se oprašta sa Mark Laneganom, ali za mene najljepši osvrt napisala je nekadašnja saradnica Isobell Campbell, koji objavljuje Guardian i koji poreporučujem za čitanje.

Na kraju, i mi se kao slušaoci i poštovaoci lika i djela Mark Lanegana opraštamo s njim uz sedmicu posvećenu preslušavanju njegova tri koncertna snimka:

“High, wild and free”, Cleaveland 2014, nastup električne ošptrine, iz perioda albuma “Phantom Radio”

“Reykjavik, November 30. 2013”, kontemplativno kantautorsko okruženje

“At Barbican, London 2010”, sa Isobell Campbell iz perioda zajedničke saradnje.

Sve fotografije snimljne u Kotoru 26.02.2015. Fotograf: Aleksandar Ratković.