PONOĆNI KONCERTI: POSLJEDNJI POZDRAV ZA JEFF BECK-a

Napustio nas je Jeff Beck. Tužnija vijest iz muzičkog svijeta nije mogla da se dogodi, ovih, sve osim zimskih januarskih dana. U 78. godini, reklo bi se da je ispunio životnu misiju na ovom svijetu. Zaokružen životni put i karijera dali su ne samo gitaristu, nego muzičara, poniklog iz najbolje generacije, koji je zvuk sopstvenog kosmosa spustio svima nama, i koji je otišao, vjerovatno se vratio u taj isti kosmos.

Jeff Beck nije igrao po pravilima muzičke industrije, već po sopstvenim. Izgraditi ogromnu karijeru na ponajviše instrumentalističkim albumima, vanvremenskim svakako, a posebno izvodeći svoju muziku na venvremenskim koncertima, kojima je tokom čitave karijere, do posljednjih dana podjednako bez dah aostavljao publiku, kritiku i kolege muzičare. Takođe po pitanju njegovog doprinosa, naslijeđa i značaja rijetko vlada nepodjeljeno mišljenje među sva tri pomenuta subjekta. Niko nije bio kako Jeff Beck.

Žikica Simić, naj najveći tumač rock’n’roll muzike, i veliki obožavalac Jeff Becka, zatečen preranim odlaskom svog heroja, napisao je:

Za Džefa Beka (1944 – 2023)
Džef Bek je za mene bio personifikacija rok muzike. Tako je još od sredine 60-ih godina prošlog veka kada mi je, sa razdaljine od 100 metara – koja je delila dva kragujevačka solitera – moj gimnazijski drug Dragan K. sa svog magnetofona – jedna od prvih takvih sprava u gradu – puštao „Evil Hearted You“.
Bekove solo deonice su vodile daleko i visoko, tamo gde nikada nisam bio. Nagoveštavale su da pored onog konkretnog, banalnog i svakodnevnog postoji nešto veliko, lepo, neuhvatljivo. I besmrtno. Poezija pretvorena u gitarsku solo deonicu – tako je svirao naš Beck-ola.
„Bekova gitara štekće kao Uzi, leti po vasioni kao spejs šatl, surfuje po molekulima lizergične kiseline u nekoj haluciniranoj stvarnosti, gnjura u mutnu vodu bluza i brunda kao automobil Plimut fjuri iz Karpenterovog filma «Kristina». Fidbek i distorzija su apscisa i ordinata u koordinantnom sistemu njegove muzike.“
Ovo sam napisao jednom prilikom. Dok ne napišem nešto bolje neko ovo bude moja izjava povodom odlaska najvećeg rock gitariste od kad je sveta i veka.

Opraštamo se od Jeff Becka slušajući tamo gdje je bio najbolji, na koncertima. U okviru naših ponoćnih koncerata svake (po) noći, ali i u specijalnom terminu danas u 15h:

• Performing This Week… Live At Ronnie Scott’s (2008)
• Live At The Hollywood Bowl (2017)

Zažmurite dok slušate Jeff Becka, to je najsigurniji transport za udaljene dimenzije, nek vas njegova gitara vodi…..

“Ponoćni Koncerti” su na programu svakod dana od ponoći. Svaki koncert emituje se od ponedjeljka tokom čitave sedmice. Uređuje i piše : Tomislav Žegura.