Ove sedmice u Ponoćnim Koncertima slušamo sjajne Strand Of Oaks, i njihov koncertni album “Live At Pustervik” snimljen ove godine u Geteborgu, u kultnoj dvorani “Pustervik”. Osim što vjerno predstavlja kvalitet njihovog nastupa uživo, snimljen je u “evropskoj” postavi benda koji uz Timothy Showaltera, čine još tri (tada) mlada i veoma usvirana holanđanina (jesu li leteći?). Ista postava koju smo ugostili u Kotoru na SeaRock-u 2018, sa kog ću van ispričati anegdotu i moj doživljaj ovog benda…
Timothy Showalter, SeaRock 2018, tonska proba, foto: Aleksandar Ratković
Svakako, Timothy Showalter je bio izuzetno prijatan i društven tip, raspoložen za druženje, priče i sve što možemo razmijeniti tokom tih par vrelih julskih dana koliko smo zajedno. Ta iskustva druženja sa muzičarima tokom naših SeaRock dana su mi jedno od najdragocijenijih iskustava i to ne zbog činjenice da smi se družili sa nekim našim omiljenim muzičarima, već zbog velikog iznenađenja u zahvalnom ponašanju, prije svega naših američkih gostiju.
Takav je bio i Tim, koji svoj projekat Strand of Oaks, kod kuće snima i koncertira sa američkom postavom, a za evropske nastupe vodi ove mlade holanđane koju nam se podičili kao fanovi Led Zeppelina i Soungardena. Njihov nastup je bio druge večeri festivala, u sjajnom terminu, a nakon njih su svirali malo veći i kultni Sun Kil Moon, za čiji prevoz od smještaja na Ljetnu Pozornicu sam bio ja zadužen. I malo nakon što smo ispratili Tima i momke na binu, tako željan da čujem zeppgardensku podršku njegovim jako dobrim i pomalo Neil Youngovskim pjesmama, otišao sam po Sun Kil Moon, trio koji predvodi skoro poznati Mark Kozelek.
Pomenuh koliko je predivno kad muzičari koje je naš festival ugostio, godinama nakon pričaju o Kotoru, a nikad neću zaboravit koliko nam je tokom tonske proble Lambchop-a, tri godine ranije gitarista William Tyler ponavljao kako je zahvalan do neba samo time što je ovdje i dijeli doživljaj sa nama. Možete zamislite nas haha…
William Tyler (Lambchop), SeaRock, tonska proba 2015, foto: Aleksandar Ratković
E, Mark Kozelek nije takav tip. Već upozoreni njegovom reputacijom čudnog tipa sklonog verbalnom, pa i fizičkom nasilju, imali smo nultu toleranciju za sve moguće ispade, do kojih nije došlo, ali čitav doživljaj njegovog ponašanja u smještaju prema osoblju, zatim prema dvojici pratećih muzičara (takođe veoma dobrih), osiono naređivanje, konstantna napetost i nešto što bi prost narod nazvao klasičnom drkadžijom.
Da, takav je bio i odlazak pred sam nastup, koji je trebao trajati 15 minuta, pretvorio se u sat vremena čekanja i ne znam čega, sa hijerhijski raspoređenim sjedanjem u automobilu (da se zna ko kosi, a ko vodu nosi), i tako…stigli smo tačno na sami kraj Strand of Oaksa, gdje sam zatekao raspamećenu publiku i festivalsku družinu u eklstazi, super hehe, nasmijah se, jer ništa drugo mi nije preostalo.
OK, vrijedi napomenuti da su Mark i Sun Kil Moon održali zaista impresivan nastup, da su nam podarili i 20-minutni tok svijesti u numeri “Cats of Kotor” koju su uvrstili na sljedećem albumu, i da je čudom, sutradan nakon koncerta Mark bio ljubazan i maksimalno pristojan tip. Imali smo sreće, ali bez obzira, nisu moj omiljen bend i ostao mi je onako, tupav osjećaj, da sam htio negdje da mu napomenem kao, jesi li ti onaj “almoust famous”…Ipak nisam.
Tim Showalter i njegovi momci su nas salijetali još par dana za još druženja, i evo, čini se dva albuma nakon, objavljuje ovaj koncertni sa istom ekipom, pa i ja sam, kad onda nisam uspio, barem ovako da ih slušam uživo. Dobri su porvjerite….
“Ponoćni Koncerti” su na programu svakod dana od ponoći. Svaki koncert emituje se od ponedjeljka tokom čitave sedmice. Uređuje i piše : Tomislav Žegura.
