Iščekivanje gotovo svake godine objavljivanja nekog novog Dylanovog serijala postalo je i tradicija i neka vrsta slatke muke, jer čini mi se da postoje velike šanse da ni do kraja života ne uspijem do kraja studiozno preslušati baš sve što nam je Bobby ostavio. A ova maratonska reizdanja su riznica istinskog razmuijevanja lika, djela i svega što se dešavalo u kontekstima i podtekstima. Najnovije reizdanje je maratonska kolekcija “Bob Dylan & The Band – The 1974 Live Recordings”, kao dokument ove značajne turneje.
Na kolekciji od 27 CD-ova (nisam siguran jesu li štamapne ploče), nalaze se snimci od prvog do posljednjeg nastupa sa prve prave turneje Bob Dylana koji je nakon kontraverzne (za javnost) turneje iz 1966 snimao ploče i nastupao sporadično, tj svega nekoliko puta. Ovog puta, nastavlja tačno tamo gdje je koncertno stao. Ova turneja donijela je i zvanični live album “Before The Flood” koji je donio presjek najboljih snimaka onako kako to pravila nalažu, a ovog puta dobili smo kolekciju protiv standardnih pravila, kako je neko drugi dobro primjetio, stigla je poplava. Ovakav vid je puno bliži Dylanovoj suštini, i nakon preslušavanja svih 27 diskova možemo donijeti neke zaključke (koji nisu nužno novi, više potvrđeni).
The Band je zaista bio najbolji the band na svijetu. Njihova muzička međuigra i razumijevanje Dylanovih pjesama niko nikada nije dostigao.
Sjajno je slušati kako se iz koncerta u koncert verzije mijenjaju, set lista takođe, mada ne drastično, ali Bob Dylan ne voli rutinu!
Neki koncerti su boljeg, neki lošijeg kvaliteta, uglavnom snimljenih preko soundboard-a, a to je uvijek bio najbolji načćin da se koncert zabilježi realno i neušminkano.
Čitam mahom recenzije i izvještaje po portalima i medijima, od najboljih svijetskih (The Guardian) i mnogih domaćih, i primjećujem da dopisnici nisu bili kadri ni polovinu snimaka poslušati, nego su se svi mahom uhvatili za nekakvu kompilaciju koju je od probranih snimaka sastavio Spotify.
Dragi drugari, ne sluša se tako Dylan. Mislim da on ne voli Spotify, a ne volim ga ni ja (blaga je to riječ), jer da je htio objavio bi ove snimke ovako skraćeno (treba pitat nekog jel spotify skraćivao pjesme :), a ne kolekciju koja je pred nama. Pa čak da ni Guardian nema nekog zaduženog Dylanologa koji će ostaviti vikend za ovakav zadatak. OK, njihov problem.
Kod nas je situacija malo drugačija, sve se preslušalo, a za ovaj radio specijal pripremili smo ove sedmice svakog dana u podne dva nastupa, disk 5 i disk 27, prilično je različit repertorar, i dobar kontrast. Pa hajdemo zajedno ove sedmice ova dva koncerta, do nekon skorog maratona! Svakog dana u podne !!!
