• The Decemberists – Live at Intonation Fest 17.07.2005
• Calexico – Live at Double Door, 21.09.2004.
• Golden Smog – Live at Lounge Ax, 21.02.1996.
• Wilco –  Live at Riviera Theatre, 13.12. 2011.
• Sonic Youth Live at Vic Theatre, 27.06. 2009.

Aadam Jacobs, legendarni Chicago Tape Guy

Kolekcija koncertnih snimaka kultnog tejpera do danas je predstavljena s 1500 kompletno sređenih koncertnih zapisa, digitalizirano ih je oko 5500, a Brian Emerick najavljuje kako će kraja 2027. godine slušateljima vjerojatno biti dostupno osam tisuća.

Tejperi su čudna vrsta. Nema ih mnogo, ali iza njih ostaju duboki tragovi. Kad vrijeme učini svoje njihovi privatni zapisi postaju javno dobro i dragocjeni komadići kolektivnih uspomena. Prvi tejperi pojavili su se krajem 1960-ih i početkom 1970-ih u redovima najzagriženijih poklonika Grateful Deada koji su na gigove počeli dovlačiti mobilnu opremu za audio snimanje, vraški tešku i nepraktično glomaznu prije prelaska na suvremenije portabl kazetofone. U skladu s kontrakulturnim idealima o brisanju granice između izvođača i publike Dead su svima dopustili snimanja i razmjenu tejpova. Tolerirali su sitnu trgovinu presnimljenim kazetama na koncertnim štandovima, što je u njihovom slučaju bila dobra zaštita od komercijalnog piratstva.

S druge strane najveći bendovi 1970-ih poput The Rolling Stonesa, Pink Floyda i Led Zeppelina pretrpjeli su znatnu štetu zbog masovne prodaje vinilnih bootleg izdanja na crnom tržištu, pa su redari na njihovim koncertima neumoljivo progonili ilegalne tejpere. Od 1984. godine Deadheadsi s posebno označenim ulaznicama (taper tickets) dobili su prostor pokraj koncertnog miks pulta nazvan Taper’s Section, načičkan 3-4 metra visokim stalcima i sofisticiranim mikrofonima.

Epohalna odluka donesena u ranim danima Grateful Deada imala je vrlo zanimljive dalekosežne posljedice nakon odsviranih 2300 koncerata. Kultni bend rasformiran prije tri desetljeća danas je pokriven s nekoliko stotina legaliziranih bootleg izdanja i jedinstvenom zbirkom od 17 000 tejpova pohranjenih u digitalnoj otvorenoj knjižnici Internet Archive.

Čikaški tejper Aadam Jacobs (59) nije bio jedan od Deadheadsa. Mladost je proveo na alter indie rock sceni snimajući koncerte od 1984. s bakinim diktafonom. Djelovao je poput pasioniranog amaterskog fotografa, čime je najprije privukao pažnju lokalnih demo bendova oduševljenih što ih netko prati na taj način. Sve je postalo malo ozbiljnije nakon što je nabavio Sony Walkman iz kojeg je izvlačio snimke sasvim pristojne kvalitete.

Kad se po gradu pročulo što i kako radi s tejpovima mnogi su akteri na sceni prepoznali njegov entuzijazam pa je gotovo uvijek upadao u klubove preko guest liste i uspijevao zabilježiti 15-20 koncerata mjesečno. Na nekim gigovima koristio je par walkmana da bi dobio još jedan tejp koji će poslije svirke predati bendu. U komercijalnim ili promotivnim izdanjima Jacobsove snimke objavili su The Replacements, Wilco i Yo La Tengo dok su Sonic Youth kompletan materijal za live album „Hold That Tiger“ preuzeli s njegovog tejpa napravljenog 1987. u čikaškom Cabaret Metrou.

Dvije godine kasnije Metro mu nije dao dopuštenje za snimanje gostovanja Boba Moulda. Uhvaćen je u ilegalnoj akciji i izbačen iz dvorane sa šestogodišnjom zabranom ulaska, kasnije ukinutom zbog intervencije menadžera The Flaming Lipsa koji je zahtijevao da ih baš on prati na čikaškom koncertu. Poslije incidenta u Metrou Jacobs više nije dijelio tejpove, ali ih je nastavio snimati s istim žarom i novom DAT tehnologijom koja mu je omogućila još kvalitetnije zapise.

Cura ga je ostavila ili je on ostavio nju u danima kad mu je daleko najvažnija stvar u životu bila ispratiti Pavement na prvoj turneji po Srednjem zapadu. Početkom 1990-ih pokrenuo je indie label Dead Bird neslavno ugašen već poslije četvrtog singl izdanja. Preambiciozan projekt bio je i Jacobsov trodnevni open air Chicago Indie Pop Fest, gdje opet nije dugo izdržao nego se vratio starom hobiju.

U programu Chicago Underground Film Festivala 2023 prikazan je dokumentarac Katlin Schneider „Melomaniac“ o liku i djelu Aadama Jakobsa koji je u 30+ godina snimio oko 3000 bendova na preko 10 000 tejpova i postao legenda čikaških alternativaca. Film je dobio prvu nagradu publike, a Chicago Tape Guy odavno zasluženi respect rodnog grada. U tom trenutku još se nije znalo kakva će biti sudbina goleme i neprocjenjivo vrijedne zbirke u kojoj je neke trake već počeo nagrizati zub vremena.

Pretprošle godine Jacobs je napokon prelomio i pozvao Internet Archive. Slučaj je preuzeo iskusni arhivist Brian Emerick s timom od 20-ak stručnih suradnika i volontera zaduženih za restauraciju, digitalizaciju, mastering i upload prastarih traka, što je nerijetko značilo da moraju kontaktirati bendove i tražiti da ponovno identificiraju svoje davno zaboravljene set liste.

U prvih nekoliko mjeseci rada iskopali su gomilu dragocjenih artefakata iz kasnog 20. stoljeća, među njima rani R.E.M, The Flaming Lips, The Sugarcubes, The Cure, Depeche Mode, Stereolab, The Mekons i Phish. Posebno zanimanje izazvao je jedan od najranijih koncertnih zapisa Nirvane s gostovanja u malom čikaškom klubu Dreamerz u srpnju 1989. godine. Jacobs ih je je ulovio u praskozorje grungea, neposredno nakon izlaska debi albuma „Bleach“, a skoro šest mjeseci prije čuvenog koncerta u londonskoj Astoriji s kojeg je preuzet najstariji dio materijala za posthumno objavljeni Nirvanin live album „From the Muddy Banks of the Wishkah“.

Aadam Jacobs Collection do danas je predstavljena s 1500 kompletno sređenih koncertnih zapisa, digitalizirano ih je oko 5500, a Brian Emerick najavljuje kako će kraja 2027. godine slušateljima vjerojatno biti dostupno osam tisuća. To bi još uvijek bio dvostruko manji broj naslova nego u sekciji Grateful Dead, ali treba podsjetiti kako je na njoj radila cijela vojska Deadheadsa dok je ovo životno djelo jednog čovjeka. Je li Aadam Jacobs najveći kolekcionar indie rocka ikad? Ako slučajno znate za nekog još većeg prijavite ga odmah u Internet Archive.

Tekst napisao: Ilko Čulić, preuuzeto sa portala Ravno Do Dna

Koncertni snimci koje slušamo:

Decemberists
2005-07-17
Intonation Fest
Chicago, IL

Recording generously loaned from the Aadam Jacobs Audio Archive.

Mastering: Wavelab6 > CD Wave Editor > FLAC

Recorded by: Aadam Jacobs
Transferred by: Avery
Mastered by: goodcooker

Setlist
01 Introduction
02 The Infanta
03 July, July
04 We Both Go Down Together
05 The Sporting Life
06 The Soldiering Life
07 Song for Myla Goldberg
08 Billy Liar
09 The Bagman’s Gambit
10 Here I Dreamt I Was an Architect
11 Los Angeles, I’m Yours
12 The Legionnaire’s Lament
13 A Cautionary Song
14 The Chimbley Sweep
15 Red Right Ankle
16 Mariner’s Revenge Song

Calexico
September 21, 2004
Double Door
Chicago, Illinois

Recording generously loaned from the Aadam Jacobs Audio Archive

Setlist: (104:39)
01. Thax Douglas poem
02. Convict Pool
03. When I Left East Virginia [Flatt and Scruggs]
04. Quattro (World Drifts In)
05. Sunken Waltz
06. Bonnaroo/Trigger
07. Sideshow
08. improvisation
09. Jesus and Tequila [Minutemen]
10. Across the Wire
11. Gift X-Change
12. introducing catherine and janet
13. Jewel [Freakwater]
14. Ballad of Cable Hogue
15. Alone Again Or
16. Black Heart
17. Güero Canelo
18. All Systems Red (improved early version)
19. improvisation
20. Crystal Frontier
21. Corona [Minutemen]

GOLDEN SMOG

Wednesday, 21 February 1996, Lounge Ax
2438 N. Lincoln Avenue
Chicago, Illinois 60614
USA

Recording generously loaned from the Aadam Jacobs Audio Archive

Mastering: .WAV > Cool Edit Pro 2.0 (dynamic compression; normalization; added fades at beginning and end) > CDWav (tracking) > Trader’s Little Helper (level 8) > FLAC >
TagScanner 6.1.19 (tagging)

Recorded by: Aadam Jacobs
Transferred by: Avery/Brandon
Mastered by: elegymart

Total running time [1:29:52]
—————————————————————-
01 Frank E. Lee WXRT introduction
02 Won’t Be Coming Home
03 Walk Where He Walked
04 Yesterday Cried
05 Red Headed Stepchild
06 Glad and Sorry
07 Back Street Girl
08 Seven Year Ache
09 Ill Fated
10 Spooky
11 Pecan Pie
12 Seven Days
13 band introductions
14 She Don’t Have to See You
15 He’s a Dick
16 Friend
17 V
18 Do Anything You Wanna Do
19 Radio King
20 Love and Mercy
21 Easy to Be Hard
22 Love Is the Drug
— encore —
23 She Don’t Have to See You

Band line-up:
Gary Louris – guitar, slide guitar, vocals, background vocals
Jeff Tweedy – guitar, bass, vocals, background vocals
Dan Murphy – guitar, vocals, background vocals
Kraig Johnson – guitar, bass, harmonica, mandolin, slide guitar, tambourine, vocals, background vocals
Marc Perlman – bass, E-Bow, fuzz bass, guitar, mandolin, background vocals
Noah Levy – drums

Wilco
Riviera Theatre
Chicago, IL
December 13, 2011

Setlist: (2:18:47)
01 Intro (Marty Lennartz – WXRP)
02 Less Than You Think >
03 Art Of Almost
04 I Might
05 Black Moon
06 Bull Black Nova
07 Side With The Seeds
08 Red-Eyed And Blue >
09 I Got You (At The End Of The Century)
10 Born Alone
11 You Are My Face
12 Open Mind
13 Chat
14 Kamera
15 Chat & False Start
16 I Must Be High
17 Chat & False Start
18 I’m Always In Love
19 Chat
20 Capitol City >
21 Handshake Drugs
22 Can’t Stand It
23 Dawned On Me
24 Hummingbird
25 Encore Break #1
– Encore #1 –
26 Via Chicago
27 Whole Love
28 The Late Greats
29 Walken
30 Just A Kid
31 Monday >
32 Outtasite (Outta Mind)
33 Encore Break #2
– Encore #2 –
34 Reservations >
35 Spiders (Kidsmoke)
36 I’m A Wheel

Jeff Tweedy – lead vocals, guitars, & harp
Nels Cline – guitars & lap steel
Pat Sansone – keyboards, guitars, backing vocals, synthesizers, maracas, tambourine, & backing vocals
Mikael Jorgensen – samples and sound manipulation, keyboards, synthesizers, effects, piano, & organ
John Stirratt – bass, guitar, keyboards, & backing vocals
Glenn Kotche – drums & percussion

Sonic Youth
June 27th, 2009
Vic Theatre
Chicago, Illinois
USA

Master recording generously loaned from the Aadam Jacobs Audio Archive

Mastering: .WAV > iZotope RX7 [fades, amplification] > CDWav (tracking) > FLAC Frontend v2.1 (level 5) > FLAC > TagScanner 6.1.19 (tagging)
Recorded by: Aadam Jacobs
Transferred by: Avery
Mastered by: emmanuel

Setlist: (86:25)
01 Sacred Trickster
02 No Way
03 Poison Arrow
04 Calming The Snake
05 Tom Violence
06 Malibu Gas Station
07 Antenna
08 Leaky Lifeboat
09 Hey Joni
10 Anti-Orgasm
11 Massage History
12 Pacific Coast Highway
13 What We Know
14 The Sprawl
15 Bull In The Heather
16 The World Looks Red

The post Radio Specijal: Iz Kolekcije Aadam Jacobs-a first appeared on Radio Bruškin.

Kako na žalost nemamo profesionalni snimak našeg koncerta u Kotoru, kao ni Zagrebačkih, iz bogate arhive benda izvlačimo nastup iz Los Angelesa iz 15.09.2016. (Los Angelino, kako im je Tweedy tepao, vjerotano najbolje zvučećeg u čitavoj Roadcase kolekciji) i da se prisjetimo repertoara i zvuka iz 2016., kao i dva koncerta sa njihovog Solid Sound Festivala, održanih 28. i 29. juna 2024. u North Adamsu, oba sa potpuno različitim repertoarom i mnogim rijetkim pjesmama. Ukratko, 3 koncerta i sedam sati Wilca uživo !!!

Tvrđava Sv. Mihovila, Šibenik

Gabarit i dimenzija grupe Wilco

Prisjetićemo se izjave o Wilcu koju je legendarni Žikica Simić da o Wilcu najavljući koncert u Kotoru 2016:

Žikica Simić je po zanimanju klinički psiholog, i pored rada u struci, kao radio voditelj, stvarao je muzičke rock emisije “Tajanstveni voz” (Studio B) i “Dole na uglu” (B92) koje su postigle kultni status. Objavio je knjigu svojih pisanih radova iz oblasti rock muzike “Električna Zastava”, a trenutno vodi emisiju na radio Beogradu “Neonska Duga”. Takođe, autor je i web sajta Tajanstveni Voz. Dobitnik je nagrade “Tanja Petrović” za izuzetan doprinos afirmaciji kulture i umetnosti za 2014. godinu.

Pored svih priznanja i statusa, Žikica Simić je dugogodišnji posjetilac, i prijatelj SeaRock festivala iz Kotora, kojeg smatra jako značajnim. Kao učesnik pres konferencije govorio je o značaju grupe Wilco. Izlaganje Žikice Simića sa pomenute konferencije prenosimo u cjelini:

“Meni je veliko zadovoljstvo da učestvujem na ovoj konferenciji, pre svega jer sam veliki poštovalac, da kažem fan SeaRock festivala. Jedan zanimljiv i neobičan događaj je priovukao moju pažnju i ja se zaista kad god odem u Kotor osećam vrlo lepo i ta neka nepretencioznost tog festivala i njegov visok kvalitet su nešto što se jako retko može susresti. Drugi razlog zbog čega se ovdje jako lepo osećam se zbog toga što treba da kažem par reči o grupi Wilco.

Wilco je jedna od najvećih rock grupa našeg vremena, ne samo po mom mišljenju. Mislim da je to jedna stvar sa kojom bi se mogli složiti svi poznavaoci rock muzike. Taj bend već dugo deluje, on je nastao negde 1995 godine posle rasturanja grupe Uncle Tupelo. U okviru te grupe Uncle Tupelo delovala su dva jako zanimljiva mlada muzičara: Jay Ferrar i Jeff Tweedy. Oni su napravili jednu finu karijeru, pravi bum su napravili i privukli su pažnju svirajući bazične rok idiome koji su ušli u sastav rok muzike kao što su country, folk i bazični rock’n’roll. Radili su to jako uspešno, i posle 4 ili 5 albuma krenuli su sopstvenim putevima. Jeff Tweedy je osnovao Wilco, i ta grupa Wilco je rasla iz albuma u album, iz godine u godinu i danas možemo slobodno da kažemo da je to jedan od najvećih bendova našeg vremena. Bend koji može da se poredi, sa najvećim imenima rok muzike, kao što su Neil Young, ili Bob Dylan, ili čak Rolling Stones. To je taj gabarit, to je ta dimenzija njihove muzike i njihovog prestiža koji uživaju u svetu rok muzike.

Do tog mesta su oni došli zahvaljujući sjajnom muziciranju na 9 albuma koliko su do sada snimili. Lider tog benda Jeff Tweedy je inače jedan jako zanimljiv autor koji uspeva u tim svojim pesmama da na neki, rekao bi vrlo volšeban način inkoroprira sve te neke bazične stvari koje su karakteristične za rok muziku, a da te pesme budu jako zanimljive i lepe.

Wilco je počeo albumom A.M. 1995 koji je bio country rock album par exelance, kao i mnogi albumi koje smo čuli pre toga, ali od tada su stvari krenule na jedan poseban način da se odvijaju. Kao da je Jeff Tweedy shvatio da tu mora da se iz albuma i album da se ide korak dalje, i on je to uspevao. Vrlo važne stvari su se desile u procesu razvija benda Wilco. Angažman dvojice avangardnih rok muzičara kao što su Jim O’Rourke i Nels Cline. Oni su svojim gitarističkim umećem davali jdnu posebnu dimenziju muzici sastava Wilco i učinili ih onim što su oni danas. Nels Cline je i aktuelni član benda, tako da ćemo imati prilike i njega i negove gitarističke egzibicije čujemo u Kotoru ovog leta, što je u svakom slučaju, jedan poseban kvalitet celog tog koncerta.

Milsim da ono što je najvažnije zapamiti u ovom trenutku je ono što bi ja hteo da podvučem, jeste da smo u situaciji da pozdravimo jedan od najvećih rock bendova u svetu, da nam oni dolaze da sviraju koncert na koji se ulazi besplatno, i da je to prilika koju nijedan ljubitelj rock muzike sa ovih naših jugoslovenskih prostora neće da propusti. Ja verujem da će taj koncert da uspe u potpunosti, a o kvalitetu muzike sastava Wilco možete se uveriti jednostavnim pretraživanjem na internetu ili slušanjem nekog njihovog diska.

Sa velikim nestrpljenjem očekujem taj koncert 24. juna u Kotoru.”

Vladimir Gojun: BUKA OD WILKOTORA, Wilco @ Parking Benovo, Kotor 24.06.2016

27.06.2016.

Dva dana nakon InMusica, Wilco je nastupio u Kotoru. Dok smo se približavali samom rubu hrvatskog juga i hrvatsko-crnogorskoj granici u suton proteklog petka moj suputnik Goran Dević i ja smo se osjećali i ponašali kao da smo i sami junaci pjesama benda koji toliko strastveno volimo i štujemo već dva desetljeća da nam prelazak 700-injak kilometara ne bi li postali dio rock ‘n’ roll povijesti jednog grada koji možda još nije ni svjestan svoje važnosti, odnosno možda to znaju i trebaju znati samo određeni i «pravi» ljudi mada im njihova skromnost i otvoreno, veliko rock ‘n’ roll srce to vjerojatno i ne dopušta.

I Kotor ima svojeg Matu Škugora. Ime mu je Ivan Gvido Krivokapić. Izgleda kao mlađi brat Willa Oldhama, vrlo skroman i čini mi se prizeman tip. Nisam ga upoznao, još, ali čuo sam samo dobre stvari o njemu, a mnogi ga gledaju kao vođu jedne scene i struje koja je po mom mišljenju od vitalne važnosti za još jednu u nizu, tranzicijsku, sredinu ovog napaćenog Balkana. Entuzijazam i vizija cijelog tima oko Sea Rock festivala priča je koja će, ako bude sreće, vjerojatno jednog dana biti pričana kao legenda jednog vremena, iznimno urbana ali u kontekstu namjere njenih začetnika i organizatora da ju dovede do univerzalnog, kozmopolitskog nivoa. Ta priča je važna ne samo za Kotorane, već i za Crnogorce, kao i za cjelokupnu «regiju», taj, neshvatljivo, nepopularni naziv. Organizacija ovakvog događaja je kruna jednog kontinuiranog, plodonosnog i uspješnog perioda Gvida i njegove klape, njihove upornosti i dosljednosti, bokeljske srčanosti i bratstva kakvu rijetko viđamo u ovim mračnim vremenima.

Kotoru se, iako rijetko, vraćam s jednim posebnim osjećajem. Stoga kad je objavljeno da Wilco tamo nastupa, i to besplatno što je PR-ovski briljantno zapakirano kao poklon Vlade Crne Gore svojim građanima povodom jubilarne 10.godišnjice crnogorske nezavisnosti,  sve se nekako poklopilo i mogao sam ponovno na put.

Bilo je vrlo neobično došetati se do parkinga Benovo, sat vremena prije početka koncerta i vidjeti praznu lokaciju, smještenu podno jedinstvena Mediteranskog fjorda, opasanog zidinama. Prepali smo se da nismo jedini koji dijele uzbuđenje gledanja Wilca već drugi put isti tjedan, zapravo samo dva dana nakon što smo ih gledali na maestralnom nastupu u Zagrebu. Moram odmah napomenuti da sam preko Izae-ovaca Dejana i Jadre upoznao i našeg novog ‘potlistaškog’ dopisnika Tomislava Žeguru, ujedno jednog od organizatora samog koncerta, urednika briljantnog Radio Bruškina koji je putnicima namjernicima odmah sredio i spavanje i učinio da se zaista osjećamo kao doma.

No, da se vratimo glavnoj temi ovog teksta. Wilco su jedan od najvažnijih američkih rock bendova posljednjih 20 godina. Izlaskom drugog albuma „Being There“ 1996. godine su se počeli upisivati u mentalne rock enciklopedije svakog ozbiljnijeg konzumenta svjetske rock glazbe. Sa svakim novim albumom, Wilco je rastao, a rasla je i moja ljubav prema njima. Jeff Tweedy se prometnuo u jednog od najvećih i najbitnijih pjesnika i tekstopisaca moderne američke glazbene povijesti.

Uz nadrealnu pozadinu osvjetljenih kotorskih klisura, Benovo se polako punilo i koncert je započeo u 22 sata. S prvim taktovima openera sa posljednjeg albuma „Star Wars“, nebo su počele šarati munje. Sve je mirisalo na oluju. Kotorski koncert je ipak trebao biti poseban stoga što su za bis odlučili odsvirati akustični set koji je uključivao i izvedbu pjesme „It’s Just That Simple“ koju izvodi basist, i uz Tweedyja jedini originalni član Wilca, John Stirratt međutim jaki vjetar i povremena kišica spriječili su ostvarivanje ovog cilja no to nije umanjilo intenzitet i dramaturgiju samog koncerta, iako mi je bilo neopisivo žao. Bend je otpočetka izgledao opušteno, Tweedy je bio većinu koncerta nasmiješen i vidno raspoložen. Iako tu večer nije bio pretjerano komunikativan s publikom, jer kao da nije želio gubiti vrijeme na komentare i pošalice već predstaviti svoj bend u najboljem svjetlu. Bend kojeg vodi već preko dvadeset godina. Jednom prilikom usred koncerta je čak zgodno prokomentirao kako su počeli snimati albume mnogo prije nego što su Crnogorci stvorili svoju novu državu. Mnogo puta su pokazali svoju neustrašivost, kako glazbenu tako i ljudsku pa ih ni sitne opstrukcije poput kišice i vjetra nisu pokolebale da nas prošetaju kroz dugu i bogatu glazbenu karijeru pjesmama „I am trying to break your heart“, „Hummingbird“, „Handshake Drugs“, „Kamera“, „Jesus Etc.“, „Box full of letter“. Koža na vratu se ježila, dlake na rukama nakostriješile, i oči caklile svaki put kad bi svojim katarzičnim, hrapavim glasom Tweedy ujedinio šaroliku publiku, sve nas učinio svjedocima jedinstvenog trenutka kad glazba briše granice među ljudima, cijelim narodima. Briše mentalne i fizičke barijere nametnute ljudskim strahom. Tako je i publika jednu svježu i prekrasnu bokeljsku večer bila neustrašiva i oslobođena bilo kakvog straha. Kao što sam i ranije napisao, u posljednji trenutak Wilco se odlučio odustati od akustičnog seta i započeti nastavak koncerta posvetom Ivanu, organizatoru koncerta uz pjesmu „California Stars“.

Ubrzo je slijedila trilogija country rock bisera s ranije spomenutog albuma „Being There“ koji je ove godine napunio dvadeset godina. „Red Eyed and Blue“/“I Got You (At the End of the Century)“/“Outtasite  (Outta Mind)“ su bile eksplozivna i savršena kulminacija koja je rezultirala ovacijama okupljene publike. Tako se privela kraju jedna dirljiva, i fantastična priča, prije mnogo godina gotovo nevjerojatna da bi se činila mogućom. Ali evo, upornošću i strpljenjem jednog čovjeka, iako ne želim zanemariti niti obezvrijediti podršku Ivanovih suradnika, postignuto je ono što se mnogi i ne usude, čak i u mnogo «otvorenijim» sredinama. Boreći se protiv estradizacije lokalne ponude, nezanimljivih i ispraznih sadržaja koje se serviraju anestetiziranom puku, tako simptomatične za primorske, jadranske gradove, oni se bore i za sve nas, sanjare, romantike, dobronamjerne građane svijeta koji znaju da je glazba i melem i rana i da je katarzična ako se doista voli i razumije, pa makar se događala i na neuglednom parkingu tik do nevjerojatno predivnog grada-tvrđave u kojem, na sreću nekolicine nas, živi hrabra i beskompromisna, nepotkupljiva grupica ljudi velika i otvorena srca iz kojih curi i kaplje čisti rokerski dažd. Zbog takvih i njima sličnih, preći 1400 kilometara se čini kao kratka šetnja.

Setlista: EKG/More…/Random Name Generator/The Joke Explained/I Am Trying To Break Your Heart/ Art Of Almost/ Pickled Ginger/ Hummingbird/ Handshake Drugs/ Kamera/ Where Do I Begin/ Cold Slope/ King Of You/ Via Chicago/ Spiders (Kidsmoke)/ Jesus Etc./ Box Full Of Letters/ Heavy Metal Drummer/ I’m the Man Who Loves You/ Dawned on Me/ Impossible Germany/ The Late Greats/ California Stars/ Red Eyed and Blue/ I Got You (At the End of the Century)/ Outtasite (Outtamind)/ I’m A Wheel.

Koncertne Fotografije: Aleksandar Ratković

The post Radio Specijal: Wilco u Šibeniku ! first appeared on Radio Bruškin.