USPOSTAVLJENE OSNOVE ZA BUDUĆI RAZVOJ

Written by on January 5, 2021

Sa malom i zastarjelom flotom, Crna Gora u izlovu ribe na Jadranu učestvuje sa svega 1%. Naravno da ne može parirati Hrvatskoj ili Italiji, ali je jasno da može i mora na efikasniji način koristiti činjenicu da je primorska zemlja, te primarno u svrhu zdravlja svojih građana, a onda i ekonomskog potencijala naći načina da potencira razvoj ribarstva.

U Boki se riba od kad je svijeta i vijeka. Najstarija svjedočanstva u posjedu Istorijskog arhiva u Kotoru koja govore o organizovanom ribolovu potiču iz 12.vijeka, a neki od alata koji su tada bili u upotrebi zadržali su se i do danas. Gdje je danas naše ribarstvo? Što kažu privredni ribari? Kakvo je stanje resursa? Kako teče proces pregovora sa Evropskom unijom? Što na polju podrške ribarstvu preduzima država?

Gosti drugog izdanja emisije Luštravanje MORA, čiju produkciju u okviru projekta „Lokalni mediji za aktivne zajednice: Istraživačke priče o moru“ partnerski realizuju Lokalni javni emiter Radio Tivat i internet radio Radio Bruškin na temu Ribolov i krivolov u Boki Kotorskoj, bili su Dr Aleksandar Joksimović i Dr Ana Pešić, Institut za biologiju mora u Kotoru, Slavica Pavlović, direktor Direktorata za ribarstvo ministarstva poljoprivrede, Aleksandar Vuković, sportski ribolovac, pokretač građanske inicijative Stop krivolovu, te mali privredni ribari Davor Lakičević, Filip Maslovarić i Dragan Srdoč.

Piše i istražuje: Antonela Stjepčević

Ako se zorom zateknete u kotorskom zalivu i naiđete na ribarsku družinu koja na posti alaje mrežu, osim ovog lokalnog izraza za potezanje mreže čućete još dosta riječi kojima nećete znati značenje. Mnoge od njih prežvjele su iz dalmato-romanskog jezika, a upravo je kotorsko naselje „Muo“ jedna od 7 karakterističnih tačaka kada govorimo o pomorskom i ribarskom jeziku na istočnom Jadranu. Dakle, ovdje se riba od pamtivjeka.

Dr. Aleksandar Joksimović, ihtiolog sa Instituta za Biologiju Mora u Kotoru, šef pregovaračkog tima Crne Gore u procesu evropskih integracija za Poglavlje 13- Ribarstvo, kao i podpredsjednik Generalne komisije za ribarstvo Mediterana, govori o ribarstvu u Boki nekad i danas, kada ono nema onu poziciju i značaj koji je imalo u prošlosti.

„To ribarstvo koje pominjete i o kome pričamo u Boki Kotorskoj staro je vjekovima, ajde neka bude osam vjekova i više, jer kao što je poznato prvi zapisi o načinu ribolova, o čuvanju ribe, i svemu tome što je vezano za ribarstvo u Boki, datira negdje iz 12. vijeka. Dakle, Ulcinjska regija i Bokokotorski zaliv su preteče ribarstva na Crnogorskom primorju. Ostali dio naše obale se tek negdje 70tih godina, kada je intenzivnije počeo da se razvija turizam u Crnoj Gori, onda su ljudi shvatili da je za turiste potrebna riba, počinje baviti komercijalni ulov.

Boka Kotorska, Muo i ostala mjesta su bila prepoznata po ribarskim zadrugama, porodičnom poslu koji se kroz vjekove prenosio sa generacije na generaciju, kao i specifični način čuvanja ribe, a to je soljena srdela ili inćun. Kada nije bilo frižidera moralo se tako raditi, i za sopstvene potrebe, a i za razmjenu sa ostalim krajevima Crne Gore jer tada su ljudi na magarcima donosili meso i brašno ovdje u Boku, a razmjenjivali ga za so i za ribu. Tako se nekad živjelo i trgovalo, i čini mi se da je to upravo bio onaj održivi način života koji danas nismo, na žalost, u mogućnosti da sprovedemo na takav način“.

Foto: Ranko Maraš

Danas je malo poznato da su u Boki prije više od vijeka postojale male fabrike za preradu ribe.

„To su bile male zadruge u okviru kojih su radile male fabrike. Kompletan ulov se tada lovio ovdje u Boki, sa održivim alatima, mrežama na tačno određenim mjestima koja se zovu „ribarske poste“, koje smo mi uspjeli u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i Javnim Preduzećem za upravljanjem morskim dobrom da ponovo popišemo, obilježimo, da prenesemo u Pravilnik o ribarskim postama i u zakon. U zalivu imamo preko 100 ribarskih posta. To su ona mjesta gdje se u jutarnjim ranim satima izvlači mreža potegača (takođe prepoznata kao tradicionalni alat) i ona je predmet naših daljih pregovora sa Evropskom Unijom u Poglavlju 13- Ribarstvo. Tražili smo već derogaciju za nju, jer taj alat nije prepoznat nekom zajedničkom ribarskom politikom, ali s obzirom da je nama važan, da predstavlja jednu kulturološku i istorijsku dimenziju načina življenja naroda Boke, apsolutno smo za to da se ta vrsta ribolova prepozna i zaštiti. Tih dozvola nema mnogo, nekih 20 ukupno, ali želimo da zaštitimo ovu tradiciju i da traje još najmanje osam vjekova“.

Mali privredni ribar Dragan Srdoč, Kotor, Foto: Privatna arhiva

Institucije posljednjih godina, zahvalni su i sami ribari, realizuju čitav niz projekata  i programa podrške, ali je za bolje pozicioniranje ribarstva potrebna međusektorska saradnja i decidna odluka države da poljoprivredu pozicionira tamo gdje ona i pripada, u primarne ekonomske grane. Poseban sektor za podršku ribarstvu formiran je u okviru Ministartva poljoprivrede 2017. godine, objašnjava njegova direktorka, Slavica Pavlović:

„Mi činimo sve da pomognemo da ovaj sektor dobije onaj značaj koji mu pripada kao sektoru po kojem jedna zemlja, mediteranska kao što je Crna Gora, treba da bude prepoznata. Direktorat za ribarstvo smo formirali u aprilu 2017. sa namjerom da svojim angažmanom, nesebičnim angažovanjem i svim tim što i država može sa finansijske strane da učini da podignemo ovaj sektor na viši nivo. Uradili smo dosta, sigurno je da može bolje, ali smo se trudili da kroz naš agro budžet svake godine povećamo podršku ribarima i ugajivačima u marikulturi, da prepoznamo ono što je njima potrebno, da im pomognemo u modernizaciji plovila, u kupovini i nabavci opreme, da uzgajivačima takođe pomognemo u njihovom poslu i da se izborimo sa raznim vrstama nelegalnog ribolova. U tom domenu smo postigli značajne rezultate, što nas dodatno obavezuje da u narednom periodu ne gubimo entuzijazam nego da zajedno sa svim akterima- ribarima, uzgajivačima, kolegama sa Instituta za biologiju mora, učinimo najviše što možemo da bi sektor ribarstva dostigao onaj nivo koji zaslužuje“.

Dr. Ana Pešić u Institutu za Biologiju Mora direktno sarađuje sa privrednim ribarima. Koliko mi zapravo imamo registrovanih privrednih ribolovaca u Crnoj Gori?

„Trenutno u Crnoj Gori postoji preko 220 ribara koji su registrovani za obavljanje djelatnosti „privredni ribolov na moru“. Kod nas se privredni ribolov dijeli na dvije kategorije: veliki privredni ribolov i mali. Razlika je u broju alata koji ribari mogu da koriste, odnosno u velikom privrednom ribolovu dozvoljen je veći broj alata, i takođe i u dužini plovila. Mali privredni ribolov karakterišu mala plovila dužine do 10 metara koji koriste alate tzv. obalnog ribolova. To su mreže stajaćice, potegače, parangali, vrše, udičarski alati, dok su mreže plivarice i privredne mreže koče dozvoljene samo u velikom privrednom ribolovu.

Foto: Antonela Stjepčević

Kako bi ispunili uslove za dobijanje privredne dozvole za obavljanje ribolova, naši ribari moraju da imaju registrovanu barku za obavljanje te privredne djelatnosti, zatim da od Instituta za Biologiju Mora dobiju saglasnost da će alati i mreže koje će koristiti u saglasnosti sa onim što zakon propisuje (dužina alata, veličina okna na mrežama, itd..) i nakon toga se oni registruju u registru privrednih subjekata kao preduzetnici, ili kao privrednici sa šifrom djelatnosti za izlov morske ribe.

Nakon svega toga, odlaze u Ministarstvo gdje podnose zahtjev za upis u registar ribara, i u registar ribolovnih plovnih objekata i tu na kraju dobijaju dozvolu za obavljanje privrednog ribolova“.

Kada govorimo o broju rregistrovanih ribara, odnos je 80-20% u korist malog privrednog ribolova. Naša flota je sastavljena od velikog broja ribara koji se bave malim obalnim ribolovom čije se obaveze prema državi ne završavaju uzimanjem dozvole. Oni imaju obavezu prema Ministarstvu da izvještavaju o svojim ulovima. To sprovode kroz dnevnike ulova (dnevni izvještaji) i kroz mjesečne izvještaje o ulovu.

„Oni su obavezno da Ministarstvu dostave podatke šta su svakoga dana ulovili, koje vrste i u kojim količinama i u kojom vrstom alata, te koliko su vremena proveli na moru. Na osnovu toga, Ministarstvo sprovodi statistiku koliki su naši ukupni ulovi, koliko je broj ribolovnih dana i time ispunjavaju obaveze prema međunarodnoj zajednici, gdje sve to mora da izvještava,“ objašnjava Dr Ana Pešić.

Mali obalni ribolov koji je nastupljeniji kod nas, ujedno je i najzastupljeniji vid ribolova na Mediteranu jer se njime bavi 80 % flote. To su čamci dužine do 12 metara, sa raznim vrstama alata kao što su mreže stajaćice, udičarski alati, parangali, vrše…

Dr Aleksandar Joksimović aktivno je uključen u definisanje politika ribarstva na Sredozemlju, ujedno predstavljajući crnogorsku naučnu zajednicu i dajući značajan doprinos pozicioniranju crnogorske, kao jedne od najmanjih ako ne i najmanje mediteranske flote.

„Upravo je ove godine 10. novembar proglašen za FAO dan malog obalnog ribolova. Mi smo uzeli učešće u toj aktivnosti, naša ekipa je bila u Petrovcu sa ribarima, pričala na temu malog obalnog ribolova, snimila je jedan mali filmić o svemu tome i zaista smo dobili pohvale od FAO-a i Adria MED projekta ( koji je naša spona sa FAO-m) da je Crna Gora odradila to vrlo tehnički spremno. Nismo samo bili u kancelarijama nego smo zajedno poslali neke poruke od samih ribara na terenu. Mali obalni ribolov je zaista bitan, i prije dvije godina na Malti je potpisana Ministarska deklaracija i održana ministarska konferencija upravo na tu temu gdje su date smjernice za njegov razvoj i za kontrolu svih aktivnosti koje dolaze od strane ove vrste ribolova. Čini mi se da je i budućnost crnogorskog ribarstva upravo u tom dijelu ribolova.

Za kočarski ribolov i ribolov pelagičnih resursa trebaju veći brodovi veće snage, kočarskih brodova imamo oko 20, međutim, oni su svi stari, sa vrlo slabim motorima tako da svoje aktivnosti ne mogu obavljati onoliko dana koliko bi morali, i ne mogu biti na moru onoliko koliko bi trebali. Moraju se brzo vratiti kad su vjetrovi, ili kad naiđe veća uzburkanost na moru. Sve su to detalji o kojima moramo razmišljati u budućnosti i čini mi se, ne čekati mnogo, jer znamo šta treba da radimo, samo treba to sprovesti u djelo što prije.

Mali obalni ribolov i ova dva načina privrednog ribolova mislim da Crnoj Gori mogu, s obzirom na broj stanovnika koji imamo, a opet proporcionalno gledajući na more koje imamo ispred obale CG, mislim da možemo obezbjediti kvalitetnu hranu za naše stanovnike, kvalitetnu porteinsku hranu iz mora koja još uvijek nije zagađena, genetski modifikovana kao što su primjeri hrane sa kopna i mislim da uz marikulturu, proizvodnju školjki i riba i uzgoj riba na otvorenom moru (što smo predložili u budućem prostornom planu Crne Gore ) možemo zaokružiti jedan zaista dobar budući važan aspekt crnogorskog društva, a to je moderno razvijeno ribarstvo i prerada ribe za potrebe koriščenja te vrste hrane u našoj ishrani“.

Ribarska flota familije Lakičević, Bjelila, Tivat, Foto: Antonela Stjepčević

Aleksandar Joksimović aktivno je uključen u obezbjeđivanje mogućnosti budućeg razvoja crnogorskog ribarstva u kontekstu usklađivanja sa zajedničkom evropskom politikom kao i zajedničkim strategijama za Sredozemno more.

S obzirom da je Poglavlje 13, odnosno ribarstvo, veoma značajna privredna djelatnost Evropske Unije, tome pridaju veliku pažnju, mi kao mala Crna Gora, kao mala ribarska flota, zaista pratimo sve što se dešava, kroz razne institucije i tijela na međunarodnom nivou. Jedna od njih i najaktivnija je Generalna komisija za ribarstvo Mediterana kroz svoja radna tijela i radne grupe koje su posvećene svim vrstama privrednog ribolova, statistici u ribarstvu, marikulturi. U dostavljanju podataka smo vrlo aktivno uključeni i čini mi se da na svakom od tih sastanaka Crna Gora dobija baš dobre pohvale u našoj ažurnosti u izvještavanju. Tome doprinosi naš mali sistem, mi smo svi povezani i svakodnevno komuniciramo sa Direktoratom za ribarstvo, kao i sa našim ribarima. Čini nam se da je Institut upravo ta karika koja spaja administraciju i same ribare kroz našu stručnu naučnu pomoć i na lakši način objašnjavanje i prezentovanje ribarima onih pravilnika koji su napisani suvoparno kroz neke zakone i direktive.

U posljednje vrijeme kroz naše radionice ribari zaista shvataju suštinu ribarstva i zašto su te naučne preporuke bitne, kao i da su upućeni upravo u smjeru da se zaštiti riblji fond, da se zaštite neke ribe koje se mrijeste u datom vremenskom periodu, uvijek idemo u njihovu korist. Čini mi se da su to počeli da shvataju jer ako izlovimo sve, ribe koje se nisu nijednom izmrijestile, onda smo u velikom problemu, onda nemamo obnavljanja riblje populacije. Sve te matematičke metode i modeli koje mi koristimo zapravo idu u pravcu da zaštitimo, barem ovaj dio mlade ribe, koja treba da se izmrijesti.“

Crnogorski pregovarački tim čini velike napore da zaštiti naš sektor ribarstva, s obzirom da naša mala flota ni na koji način nije doprinijela prelovu resursa Jadrana. Na tom polju uspjeli su da dobiju neke veoma značajne bitke za Crnu Goru, među kojima je najznačajnija derogacija od direktive EU koja ograničava kompletan sistem izlova i aktivnosti izlova male plave ribe na stanje iz 2014. godine.

To je u našem slučaju bilo 50 tona, koje smo mi lovili statistički. To je sasvim malo, ne zato što nismo mogli to da izlovimo i zato što te vrste ribe nema u obalama Crne Gore, nego jednostavno, naša flota je mala, nedovoljno opremljena, a tim načinom ribanja se bavi mali broj ribara i mi smo uspjeli da uz zaista velike napore, uz pomoć Ministarstva i nauke, izdejstvujemo 2.500 tona godišnji izlov. Sad uporedite 50 tona i 2.500 tona i pretvorite to u novac, vidjećete koliko je to značajan novac budućem razvoju ovog načina ribolova,“ objašnjava Dr Joksimović.

Takođe smo sličnu bitku dobili i na polju demenzarnih resusrsa, jer i tu je naravno EU uz sve naučne podatke koji stižu iz Italije i Hrvatske kao najvećih flota Jadrana, zapravo signali su da je stanje resursa zaista loše, da se mora ići na smanjivanje ribolovnog napora, broj ribolovnih dana koji se ostvaruje itd… Mi smo ovdje takođe izdejstvovali da se to ne odnosi na Crnu Goru tako da za naredni period ostajemo u istom režimu, nesmanjenih ribarskih aktivnosti. Sve ostale zemlje moraju da smanje ribarske aktivnosti, flotu i broj dana na moru,  Crna Gora ne. To je naučno opravdano i sa našom jako dobrom argumentacijom zašto je to baš tako, na kraju su nam, malo nevoljno, dali zeleno svijetlo da se mi još malo razvijemo, za što su ostale zemlje mogućnost imale mnogo ranije“.

Ilustracija, Izvor: Info Bar

Detaljnije o derogacijama za koje se uspio izboriti naš pregovarački tim za sektor ribarstva govori šefica direktorata za ribarstvo, Slavica Pavlović, napominjući da su državne institucije zajedno sa respektabilnim naučnim centrom kakav je kotorski Insitut za biologiju, pored pomenutog izuzeća Crne Gore po pitanju izlova sitne plave ribe, postigle i povoljnije pozicije za Crnu Goru i u drugim sferama ribarstva.

„Za bijelu ribu, za demenzalne resurse, prošle smo godine pregovarali sa Evropskom komisijom i sa Generalnom komisijom za ribarstvo Mediterana pa smo u odnosu na ostale zemlje uspjeli da dobijemo derogaciju da možemo kapacitete ribolovne flote da podignemo za 50%, a takođe i za broj ribolovnih dana, koji je u prosjeku od 800 do 900, da dobijemo mogućnost da broj tih dana bude 3000. Argumentacija je bila da naš pritisak na resusrse nije bio veliki, i da mi kroz već postojeći zakonski okvir imamo npr. zabranu ribolova u Bokokotorskom zalivu koji čini veliki dio našeg mora velikim provrednim kočama i lebdećim kočama i plivaricama velikog ribolova, da smo zabranili ribolov tamo gdje se rijeke ulivaju u more, gdje je dubina 50 metara. Oni su i sve to uzeli u obzir i dozvolili nam ovaj izuzetak.“

Dakle, nadležne institucije su se pobrinule da obezbijede uslove za budući razvoj ribarstva. Ali, kakva je situacija na terenu? Kako žive naši ribari? Koliko su mladi ljudi motivisani da uđu u ovaj posao?

Nastaviće se….

Projekat „Lokalni mediji za aktivne zajednice: Istraživačke priče o moru“  je podržan je kroz program „Podrška lokalnim medjima – priče iz prve ruke“ koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje – CGO, B film, SHARE fondacija, Institut za poslovnu i finansijsku pismenost. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave Vlade Crne Gore.

Sadržaj emisije i popratnih tekstova je isključiva odgovornost Radio Tivta i Radio Bruškina i ne odražava nužno stavove Centra za građansko obrazovanje – CGO, B filma, SHARE fondacije i/ili Instituta za poslovnu i finansijsku pismenost.


Reader's opinions

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *



Continue reading

Current track

Title

Artist

Background