Roots Revival Festival: Internacionalna reggae zajednica u Herceg Novom !!!

Na početku bješe zvuk, da se odmah prisjetimo drevnih mudrosti na kojima počiva filozofija reggae muzike. Nakon zvuka bi radio, nakon radija festival u zajednici. Tako vam je to sa radiom i ljubiteljima muzike. Veličanstveni festival o kome ovdje goovrimo, Roots Revival Festival održava se već peti put u Herceg Novom, ovog ljeta od 17. do 19. jula 2026, n a Kanli Kuli, i predstavlja izuzetni internacionalni muzički događaj, svijetskog karatkera, a osmišljen i realizovan od strane domaćih ljudi. Organizator i idejni tvorac festivala je Mirsad Brkić, dugogodišnji aktivni promoter reggae muzike, prije svega kroz radio emisiju, a zatim i radio stanicu Reggaeneracija, koja je prerasla u festival, koji prerasta u okupljanje zajednice iz svih krajeva svijeta, kako muzičara, tako i publike.

Novo, najjambicioznije, peto izdanje festivala organizator najavljuje kroz opsežan intervju u kome će vam otkriti sve detalje festivala Roots Revival, kao i još mnogo podataka o organizovanju ovakvih događaja, mjestu Crne Gore i Herceg Novog na festivalskoj mapi svijeta, građenju internacionalne zajednice, odnosu sa pokroviteljima. Baš sve sve što želite da saznate o realizaciji jednog ovakvog događaja.

Udobrno se zavalite, pustite radio Reggaeneraciju, i uživajte! Svakako, vidimo se 17. jula u Herceg Novom, gradu gdj ečak i zimi cvjetaju mimoize, a čak i ljeti se okuplja najbolja svijetska reggae ekipa.

Razgovor vodio: Milovan Marković

 

Kako protiču završne pripreme za ovogodišnji Roots Revival? U kojoj ste fazi trenutno i hoće li sve biti spremno u zakazano vrijeme?

Ušli smo u onu posljednju i najintenzivniju fazu, kada se istovremeno završava deset različitih stvari. To su transport i smještaj izvođača, tehnički zahtjevi, backline, bina, dozvole, obezbjeđenje, medicinska služba, volonteri, ugostiteljstvo i svi oni detalji koje publika ne vidi, ali bez kojih festival ne može da funkcioniše.

Kada organizujete program sa izvođačima koji dolaze iz više država, sa velikim bendovima i veoma preciznim tehničkim zahtjevima, uvijek se do posljednjeg dana pojavljuju nove situacije koje morate da rješavate. Nekome se promijeni let, neko pošalje izmijenjen rider, neki instrument koji je standardan u Londonu ili Parizu kod nas je gotovo nemoguće pronaći. To je normalan dio ovog posla.

Biće spremno. Ne mogu reći da je sve mirno i da samo čekamo da festival počne, jer festivalska organizacija nikada ne izgleda tako. Ali smo ove godine mnogo iskusniji i organizaciono pripremljeniji. Znamo gdje mogu da nastanu problemi i reagujemo znatno ranije nego tokom prvih izdanja.

Ovogodišnje izdanje donosi tri večeri vrhunskog reggae programa. Ko sve očekuje publiku i, s obzirom na to da se svako izdanje penjalo desetak stepenica više, po čemu će ovo jubilarno peto biti drugačije od prethodnih?

Najveća razlika je to što prvi put imamo tri pune festivalske večeri na Kanli kuli. Ranijih godina jedan dan je uglavnom bio zamišljen kao promotivna i nešto lakša DJ večer, dok su dvije večeri nosile glavni koncertni program. Ove godine sva tri dana imaju ozbiljan međunarodni program.

Prve večeri dolazi Brother Culture, Irie Ites, Dj Mizizi i naš Who See. Druge večeri predvodi Eek-A-Mouse uz legendarnu ritam-sekciju Mafia & Fluxy, uz Natty Fiyah, Roots Daughters i Dadamana, dok završne večeri nastupaju Marcus Gad & Tribe. Tu su i Tippy I, Immigrator Sound, pa je program mnogo širi od nekoliko glavnih imena.

Imamo tri velika nosioca programa, ali i veoma snažan ostatak lineupa. Eek-A-Mouse je jedan od najprepoznatljivijih glasova koje je reggae dao, umjetnik sa karijerom dužom od pola vijeka i nominacijom za Grammy. Brother Culture je jedno od ključnih imena britanske reggae i sound system scene, dok je Marcus Gad među najvažnijim savremenim roots reggae izvođačima i nalazi se upravo na vrhuncu svoje karijere.

Prethodnih godina smo imali izuzetno značajne umjetnike, uključujući Dezarie, Twinkle Brothers i Meta & The Cornerstones, ali je ovogodišnji program širi, međunarodno prepoznatljiviji i ambicioznije koncipiran. Peto izdanje nije veće samo zbog imena, već zbog tri puna festivalska dana, produkcije i ukupnog nivoa organizacije.

Roots Revival je odavno prerastao status još jednog ljetnjeg festivala, jer ste u Herceg Novi uspjeli dovesti vodeće svjetske zvijezde iz reggae svijeta. Kada danas pogledate unazad, što smatrate njegovim, ali i svojim ličnim, najvećim uspjehom?

Najveći uspjeh festivala definitivno je to što je opstao u sredini u kojoj gotovo da nijesu postojali uslovi za njegov opstanak. Reggae scena je prilično razrijeđena i u Crnoj Gori i na čitavom Balkanu. Bilo je teško pokrenuti festival u Herceg Novom, a još teže održati ga i razvijati pet godina.

Uprkos tome, uspjeli smo da dovedemo umjetnike kao što su Dezarie, Twinkle Brothers, Eek-A-Mouse, Marcus Gad i Meta & The Cornerstones. To su neka od najvećih i najznačajnijih imena ove muzike. Posebno mi je važno što nijesmo dovodili samo legende koje iza sebe imaju velike karijere, već i izvođače poput Marcusa Gada, koji se upravo sada nalazi na vrhuncu. Mislim da će tek sa vremenske distance biti potpuno jasno koliko je bilo značajno dovesti ga u Herceg Novi u ovoj fazi njegove karijere.

Ipak, najveći uspjeh možda nije nijedan pojedinačni izvođač. To je činjenica da smo približili reggae novoj generaciji. Sve više mladih dolazi na festival, upoznaje ovu muziku i počinje da je sluša i van festivala. Reggae scena polako počinje da živi mimo nas koji smo bili tu od početka. To je vjerovatno najvažnija potvrda da sve ovo ima smisla.

Reggae nikada nije bio samo muzika, već i poruka, život i cijela filozofija. Koliko je danas, u vremenu društvenih mreža, brzih trendova i komercijalizacije, ta poruka i dalje živa i što u prilog tome govori vaš festival?

Reggae je nastao kao glas ljudi koji nijesu uvijek imali pristup velikim medijima i institucijama. Govorio je o nepravdi, identitetu, dostojanstvu, slobodi, duhovnosti i zajednici. Te teme nijesu nestale. Možda su danas čak potrebnije nego ranije, samo što živimo u vremenu kada se sve brzo troši, od muzike do ljudske pažnje.

Na društvenim mrežama pjesma ponekad traje petnaest sekundi, izvođač nekoliko mjeseci, a trend do naredne sedmice. Roots reggae funkcioniše potpuno drugačije. Neke pjesme koje su nastale prije četrdeset ili pedeset godina danas zvuče podjednako istinito, jer problemi o kojima govore nijesu riješeni.

Roots Revival pokušava da tu poruku ne pretvori u scenografiju ili modni detalj. Spajamo generacije: od umjetnika koji su bili prisutni dok se savremena reggae scena stvarala, do novih izvođača koji tu poruku prenose današnjoj publici. Kada vidite mlade ljude kako pjevaju pjesme nastale decenijama prije njihovog rođenja, jasno je da poruka nije mrtva.

Festival govori u prilog tome i načinom na koji se publika ponaša. Ljudi dolaze iz različitih država, kultura i generacija, ali tokom ta tri dana funkcionišu kao zajednica. Upravo su zajedništvo, međusobno poštovanje i otvorenost neke od osnovnih vrijednosti ove muzike.

Pošto svake godine dovodite ozbiljna imena svjetske reggae scene, možete li za naše čitaoce opisati kako izgleda taj proces?

Proces dovođenja ozbiljnih svjetskih imena veoma je strateški i taktičan, koliko god možda bilo smiješno koristiti takve izraze kada govorimo o muzici. Mi nemamo budžete velikih evropskih festivala i ne možemo da pobijedimo tako što ćemo samo staviti najveću finansijsku ponudu na sto. Moramo izvođača da zainteresujemo čitavom pričom.

Prvo se pozivamo na Roots Revival radio, kroz koji smo mnogo prije nastanka festivala promovisali njihovu muziku. Nakon toga im predstavljamo Herceg Novi, njegovu istoriju i posebnost nastupa na tvrđavama kao što su Forte Mare i Kanli kula. Većina umjetnika nema često priliku da nastupa na mjestima starim pet, šest ili osam vjekova.

To je njima veoma zanimljivo. Muzičari stalno traže novu inspiraciju, a kada dođete na takvo kulturno i istorijsko mjesto, ono može da vas podstakne da napišete nešto novo ili da nastup doživite drugačije. Neki od naših gostiju su u Herceg Novom snimali i djelove muzičkih spotova, što pokazuje koliko im je ambijent bio inspirativan.

Govorimo i o istoriji ovog prostora, odnosima koje je Jugoslavija gradila sa afričkim državama kroz Pokret nesvrstanih i određenoj kulturološkoj bliskosti koja postoji uprkos geografskoj udaljenosti.

Zahvaljujući tome uspijevamo da pronađemo aranžmane prilagođene našem veoma malom tržištu. Međutim, taj proces ponekad traje godinama. Za pojedine izvođače, uključujući Twinkle Brothers, bilo je potrebno gotovo tri godine razgovora i ubjeđivanja.

To je jedna vrsta festivalske diplomatije. Koristite istoriju, emociju, lokaciju, povjerenje i sve što ste prethodno izgradili, kako bi umjetnik shvatio da Roots Revival nije samo još jedan datum na turneji.

 

Ako nije tajna, postoji li još neki izvođač kojeg i dalje „lovite“?

Dovođenje Twinkle Brothersa za nas je bilo pitanje velikog ponosa, jer govorimo o bendu koji pripada samim temeljima reggae muzike. Međutim, postoji jedno ime koje pokušavam da dovedem gotovo svake godine.

To je Burning Spear.

Prilazili smo na različite načine, slali ponude i pokušavali da pronađemo model koji bi bio moguć za naš festival, ali do sada nijesmo uspjeli. Ipak, nećemo prestati da pokušavamo.

Burning Spear je jedan od utemeljivača reggae muzike i umjetnik prema kojem cijela reggae zajednica ima gotovo nepodijeljeno poštovanje. Kada pomenete njegovo ime među ljudima koji istinski poznaju ovu muziku, kao da svi ustanu.

On je naša najveća želja. Možda bi njegov dolazak na neki način zaokružio priču koju smo započeli sa Roots Revivalom, mada vjerovatno ni tada ne bismo znali da stanemo.

Peti put ste u ozbiljnoj organizaciji događaja. Koliko je teško organizovati ovakav festival u Crnoj Gori? Ide li više energije na muziku i sastavljanje lineupa ili na borbu sa administracijom, finansijama i logistikom?

Najzahtjevniji dio nijesu pregovori sa izvođačima. To je čak možda i najljepši dio posla. Nije nemoguće riješiti ni tehničke zahtjeve kada imate dobre saradnike i znate na koga možete da se oslonite.

Najveći izazovi su birokratija i finansije.

Administrativne procedure su veoma zahtjevne, a sistem podrške često stavlja organizatore u težak položaj. Da biste dobili sredstva kroz javne pozive, uglavnom prvo morate lično da finansirate realizaciju festivala. Nakon toga morate da završite događaj, podnesete kompletnu dokumentaciju i finansijske izvještaje, pa tek onda čekate isplatu odobrenog novca.

Za mali i nezavisan festival to je ogroman pritisak. Morate unaprijed platiti depozite izvođačima, avionske karte, smještaj, produkciju, opremu, dozvole, prevoz i veliki broj drugih troškova. Iskreno, ovakav festival nije naročito isplativ posao i ne bi mogao da opstane kada bi jedini motiv bila zarada.

Tokom ovih pet godina naučili smo da se bolje nosimo sa tim preprekama. Ranije planiramo, pravimo više rezervnih opcija i znamo gdje će sistem vjerovatno početi da koči. Ipak, činjenica je da se previše energije troši na administraciju i finansijsku neizvjesnost, umjesto na ono što bi trebalo da bude suština festivala: muziku, program i iskustvo publike.

 

Ko vam je cijelo ovo vrijeme najveća podrška u misiji koju ste sebi zadali, lično, porodično i institucionalno?

Najveća podrška je, bez dileme, porodica. Ona sve ove godine trpi moje ideje, ambicije i procese koji, dok ne daju rezultat, ponekad vjerovatno ni ne djeluju potpuno smisleno.

Najvredniji resurs koji čovjek ima jeste vrijeme. Da biste stvorili festival, izgradili brend i razvili priču koja traje, morate da uložite ogromnu količinu vremena. A kada ulažete vrijeme u festival, neminovno ga oduzimate od nekoga. U mom slučaju, oduzimate ga od porodice.

Ona mora da se prilagođava, da ima razumijevanja i da zajedno sa mnom prolazi kroz stres, neizvjesnost, uspone i padove. Zbog toga je porodica apsolutno na prvom mjestu.

Kada govorimo o institucionalnoj podršci festivalu, prije svega moramo da zahvalimo Opštini Herceg Novi, koja je bila uz nas od početka i pomogla da ova priča opstane. Nakon toga stigla je i podrška države, kroz Ministarstvo kulture i medija i Ministarstvo turizma, na čemu smo veoma zahvalni.

Redosljed je jednostavan: porodica je broj jedan, grad broj dva, a državne institucije broj tri.

Jedna od tema ove godine bila je podrška Vlade stranom festivalskom brendu, nasuprot domaćim festivalima koji postoje godinama. Mijenja li se odnos institucija prema domaćim događajima i što nam govori primjer od milion i po eura za stranu franšizu?

Ovu temu moramo da sagledamo sa dvije strane i da budemo potpuno realni.

Za nas kao domaći festival najvažnije je da postoji sistem podrške koji nam omogućava da gradimo sopstveni program, publiku i identitet. Nije neobično da država podrži dolazak velikog festivalskog brenda, posebno kada se očekuje značajan turistički efekat. Exit je veliki i prepoznatljiv brend i realno je da u kratkom roku može da privuče više turista nego pojedinačni domaći festival. Crna Gora u velikoj mjeri živi od turizma i taj argument se ne može zanemariti.

Sa druge strane, kada biste milion i po eura raspodijelili domaćim festivalima, ne biste možda odmah dobili isti broj posjetilaca. To moramo iskreno reći. Ali biste uložili u dugoročnu kulturnu infrastrukturu Crne Gore.

Domaći festivali bi tokom vremena rasli, zapošljavali lokalne ljude, koristili domaće tehničke ekipe, razvijali umjetnike, dobavljače i zajednicu. Taj novac bi ostao u sopstvenom sistemu i ulagao bi se u budućnost zemlje.

Zato problem ne vidim nužno u tome što je podržan veliki regionalni ili međunarodni brend. Problem je ako ta investicija ostane izolovana i nakon događaja ne ostavi ništa domaćoj festivalskoj sceni.

Ono što bih ja postavio kao uslov jeste da velika organizacija koja dobije tako značajna sredstva mora da sarađuje sa domaćim festivalima, prenosi znanje, uključuje lokalne organizatore i pomaže razvoj festivalske infrastrukture u Crnoj Gori.

Princip može biti veoma jednostavan: dobijate podršku da organizujete veliki događaj u Crnoj Gori, a zauzvrat dio svog iskustva, kontakata i resursa ulažete u razvoj scene koja ovdje već postoji.

Nakon reakcija javnosti, Exit je počeo da kontaktira domaće festivale, uključujući i Roots Revival, kako bi se razgovaralo o mogućim oblicima saradnje. To smatram pozitivnim korakom. Cilj ne treba da bude sukob velikih i malih festivala, već da dolazak velike organizacije pomogne da i domaće inicijative postanu snažnije i održivije.

Publika Roots Revivala djeluje kao prava zajednica. Primjećujete li da vam se ljudi iz Crne Gore i regiona vraćaju iz godine u godinu i imate li neku priču koja vam je posebno ostala u sjećanju?

Publika Roots Revivala zaista jeste zajednica. Imamo ljude koji su sa nama od samog početka, već punih pet godina, koji nas podržavaju, pomažu i dolaze bez obzira na to ko je te godine na programu.

Posebnu priču imaju naše personalizovane „Reggae Ambassador“ karte. Najvjerniji posjetioci ih čuvaju i sakupljaju gotovo kao sličice. Vremenom se formirala zajednica od stotinak ili dvije stotine ljudi za koje znamo da će doći šta god da uradimo, jer nijesu zavoljeli samo lineup, već i festival, grad, tvrđavu i ljude koje tamo sreću.

Ostatak publike se mijenja u zavisnosti od izvođača, tako da imamo više slojeva. Neko dolazi zbog određene zvijezde, neko zbog reggae muzike, neko zbog Herceg Novog, a neko zato što je prethodne godine doživio nešto lijepo i želi da se vrati.

Bilo je mnogo zanimljivih susreta i priča, ali posebno bih izdvojio vjeridbe koje su se događale na festivalu. I ove godine nam je već najavljena jedna vjeridba, 19. jula na Kanli kuli.

To je možda najljepši pokazatelj atmosfere koja se stvorila. Ljudi se upoznaju, druže, vraćaju se zajedno, a nekada se tu rode i nove ljubavi. Što više od jednog festivala možete da tražite?

Ove godine se vraćate sa Forte Marea na Kanli kulu. Da li je razlog praktične prirode ili ste željeli da i ona bude obilježena festivalom kakav je Roots Revival?

Mi smo već bili na Kanli kuli 2024. godine, tako da se ove godine zapravo vraćamo na nju.

Iskreno, Forte Mare možda prirodnije odgovara reggae festivalu. Ima veći prostor za ples i publika može da bude bliže povezana sa izvođačima i jedni sa drugima. Reggae publika ne želi da sjedi i posmatra koncert kao pozorišnu predstavu. Ljudi žele da stoje, plešu i budu dio nastupa.

Kanli kula je amfiteatar i samim tim ima nešto više pozorišnu strukturu, ali smo već vidjeli da se i tamo publika veoma brzo podigne sa sjedišta i počne da pleše.

Sa druge strane, Kanli kula ima ogromne praktične prednosti. Ima tri garderobe za izvođače, mnogo bolji prilaz za tehničku opremu, binu i produkciju, a jednostavniji je i ulazak publike. Forte Mare nema adekvatan pristup za tešku opremu i logistički je mnogo komplikovanije realizovati veliki festival na toj lokaciji.

Pored toga, ja zaista obožavam panoramski pogled sa Kanli kule. Kada se popnete na vrh amfiteatra, pred vama se otvara Herceg Novi i čitava Boka. I uz veliku binu i produkciju koju ćemo postaviti, taj pogled će ostati dio iskustva.

Možda ćemo izgubiti mali dio neposredne plesne atmosfere Forte Marea, ali ćemo dobiti bolje uslove za izvođače, publiku i produkciju, kao i ambijent koji je sam po sebi spektakularan.

Po vašem mišljenju, da li je važnije da se pamti koncert ili osjećaj koji je festival stvorio?

Važnije je da se pamti osjećaj koji je festival stvorio.

Kada festival tek nastane, ljudi uglavnom dolaze zbog lineupa i pojedinačnih izvođača. Međutim, kada iz godine u godinu zadržite kvalitet, publika počinje da vjeruje samom festivalu i njegovom izboru. Više ne mora da poznaje svako ime na programu, jer vjeruje da ćete donijeti dobru odluku.

Na kraju ljudi ne dolaze samo zbog koncerta. Dolaze zbog mjesta, atmosfere, zajednice i energije koju festival stvara.

Ta energija publike mijenja i same izvođače. Kada umjetnik osjeti da nastupa pred ljudima koji istinski vole i razumiju njegovu muziku, onda i koncert postaje bolji nego što bi bio u nekom običnom prostoru ili na još jednom datumu turneje.

Koncert može biti vrhunac jedne večeri, ali je osjećaj ono zbog čega se ljudi vraćaju naredne godine.

Gdje vidite Roots Revival za deset godina?

To je najteže pitanje, jer je deset godina veoma daleko kada vodite nezavisan festival. U ovom poslu je ponekad dovoljno teško vidjeti što će se dogoditi naredne godine.

Ipak, ako uspijemo da održimo ovu priču i nastavimo da rastemo tempom kojim smo rasli do sada, vidim Roots Revival u većem i prirodnijem formatu, vjerovatno sa kampom, širim programom, većom institucionalnom podrškom i još ozbiljnijim muzičkim repertoarom.

Reggae mora ostati temelj i identitet festivala. To se ne dovodi u pitanje. Ali postoji mogućnost da se program pažljivo proširi prema drugim muzičkim pravcima koji dijele isti senzibilitet, energiju i vrijednosti.

Vidim ga kao događaj koji neće biti važan samo za reggae publiku u Crnoj Gori i regionu, već kao festival koji ljudi iz Evrope planski upisuju u svoj kalendar i dolaze u Herceg Novi upravo zbog njega.

Potencijal postoji. Najveći izazov je da ova priča opstane dovoljno dugo da se taj potencijal potpuno razvije.

Za kraj, zbog čega treba doći u Herceg Novi i biti dio ovog praznika za uši i dušu koji organizujete?

U Herceg Novi prije svega treba doći zbog samog Herceg Novog. To je prelijep grad sa prirodom koja je i dalje dobro očuvana, posebno kada ga uporedimo sa djelovima obale na kojima je beton već gotovo potpuno potisnuo izvorni karakter prostora.

Herceg Novi još uvijek ima zelenilo, more, planinu, tvrđave, stare ulice i jedan poseban ritam života.

Uz takav grad dolazi muzika koja mu potpuno prirodno pripada. Reggae je muzika ljeta, ali je istovremeno i muzika koja prati ritam srca, ljudske emocije i odnos prema svijetu.

Ovogodišnji program povezuje prošlost i sadašnjost reggae muzike. Imamo Eek-A-Mousea, koji je na sceni više od pet decenija, Brother Culturea i Mafia & Fluxy, koji predstavljaju veliki dio istorije britanske reggae kulture, i Marcusa Gada, jednog od najvažnijih izvođača današnje roots reggae scene. Uz njih dolaze savremeni, regionalni i domaći umjetnici koji kompletiraju tu priču.

Spoj Herceg Novog, Kanli kule, panorame Boke, vrhunske muzike i zajednice koja se oko festivala stvorila predstavlja iskustvo koje se teško može pronaći bilo gdje drugo u Evropi.

Mi smo potpuno sigurni da nudimo nešto autentično i jedinstveno. Veliki dio te posebnosti nijesmo mi izmislili, već je dugujemo sredini u kojoj živimo. Na nama je bilo da prepoznamo sve što Herceg Novi već ima i povežemo ga sa muzikom koja mu savršeno odgovara.

Ulaznice za Roots Revival Festival potražite ovdje.

Na istom linku pronaći ćete informacije za volontiranje, smještaj i sve druge praktične detalje oko dolaska na festival.