U svojoj recenziji za “Ravno Do Dna”, Ivan Laić ističe:

U pitanju je kolekcija od devet pjesama, ili točnije njih sedam ako instrumental “San Marcos” podijeljen u tri omeđujuća dvominutna komada strateški postavljena na početak, sredinu (“Theme”) i kraj (“El fin”) ploče, brojimo kao jednu kompoziciju. Riječ je o melodiji koja odiše ozračjem “južno od granice” i jasno asocira na sudbine meksičkih i inih imigranata koje aktualna vlast zaustavlja prekrajajući zakone i deportira u velikim brojevima.

U skladu s prevladavajućom temom, dio prihoda od prodaje ovoga vinila na čijoj naslovnici Margo pozira sa sačmaricom bit će namijenjen projektu za imigrante i izbjeglice, pa tako kupnjom podržavate i dobru glazbu i plemenit cilj, a pritom na neki način podižete i srednji prst klaunu koji je proslavu jubileja svoje zemlje odlučio pretvoriti u cirkus posvećen samome sebi. Win-win, reklo bi se.

Recenziju u cjelosti pročitajte na portalu Ravno Do Dna,  a mi nastavljamo uz malo intimniju, emotivniju priču. Domaća Kantautorka Ana Protpulipac sminila je live session “Samo Dišem”, uz svoj prateći bend sa kojim njen emocionalni rolerkoster zvuči lepršavo i jednostavno predivno.

Bend:
Gitara: Jakša Bekrić
Klavijatura: Stevan Milijanović
Bubanj: Filip Tančić
Prateći vokali: Dušanka Ðoković i Zoja Vasić
Vokal i bas gitara: Ana Protulipac

Snimatelj zvuka: Uroš Milkić, Out There Studio
Mix i mastering: Filip Tančić

The post Bruškin u Podne: Dani Nemira & Samo Dišem first appeared on Radio Bruškin.

Novo, najjambicioznije, peto izdanje festivala organizator najavljuje kroz opsežan intervju u kome će vam otkriti sve detalje festivala Roots Revival, kao i još mnogo podataka o organizovanju ovakvih događaja, mjestu Crne Gore i Herceg Novog na festivalskoj mapi svijeta, građenju internacionalne zajednice, odnosu sa pokroviteljima. Baš sve sve što želite da saznate o realizaciji jednog ovakvog događaja.

Udobrno se zavalite, pustite radio Reggaeneraciju, i uživajte! Svakako, vidimo se 17. jula u Herceg Novom, gradu gdj ečak i zimi cvjetaju mimoize, a čak i ljeti se okuplja najbolja svijetska reggae ekipa.

Razgovor vodio: Milovan Marković

Kako protiču završne pripreme za ovogodišnji Roots Revival? U kojoj ste fazi trenutno i hoće li sve biti spremno u zakazano vrijeme?

Ušli smo u onu posljednju i najintenzivniju fazu, kada se istovremeno završava deset različitih stvari. To su transport i smještaj izvođača, tehnički zahtjevi, backline, bina, dozvole, obezbjeđenje, medicinska služba, volonteri, ugostiteljstvo i svi oni detalji koje publika ne vidi, ali bez kojih festival ne može da funkcioniše.

Kada organizujete program sa izvođačima koji dolaze iz više država, sa velikim bendovima i veoma preciznim tehničkim zahtjevima, uvijek se do posljednjeg dana pojavljuju nove situacije koje morate da rješavate. Nekome se promijeni let, neko pošalje izmijenjen rider, neki instrument koji je standardan u Londonu ili Parizu kod nas je gotovo nemoguće pronaći. To je normalan dio ovog posla.

Biće spremno. Ne mogu reći da je sve mirno i da samo čekamo da festival počne, jer festivalska organizacija nikada ne izgleda tako. Ali smo ove godine mnogo iskusniji i organizaciono pripremljeniji. Znamo gdje mogu da nastanu problemi i reagujemo znatno ranije nego tokom prvih izdanja.

Ovogodišnje izdanje donosi tri večeri vrhunskog reggae programa. Ko sve očekuje publiku i, s obzirom na to da se svako izdanje penjalo desetak stepenica više, po čemu će ovo jubilarno peto biti drugačije od prethodnih?

Najveća razlika je to što prvi put imamo tri pune festivalske večeri na Kanli kuli. Ranijih godina jedan dan je uglavnom bio zamišljen kao promotivna i nešto lakša DJ večer, dok su dvije večeri nosile glavni koncertni program. Ove godine sva tri dana imaju ozbiljan međunarodni program.

Prve večeri dolazi Brother Culture, Irie Ites, Dj Mizizi i naš Who See. Druge večeri predvodi Eek-A-Mouse uz legendarnu ritam-sekciju Mafia & Fluxy, uz Natty Fiyah, Roots Daughters i Dadamana, dok završne večeri nastupaju Marcus Gad & Tribe. Tu su i Tippy I, Immigrator Sound, pa je program mnogo širi od nekoliko glavnih imena.

Imamo tri velika nosioca programa, ali i veoma snažan ostatak lineupa. Eek-A-Mouse je jedan od najprepoznatljivijih glasova koje je reggae dao, umjetnik sa karijerom dužom od pola vijeka i nominacijom za Grammy. Brother Culture je jedno od ključnih imena britanske reggae i sound system scene, dok je Marcus Gad među najvažnijim savremenim roots reggae izvođačima i nalazi se upravo na vrhuncu svoje karijere.

Prethodnih godina smo imali izuzetno značajne umjetnike, uključujući Dezarie, Twinkle Brothers i Meta & The Cornerstones, ali je ovogodišnji program širi, međunarodno prepoznatljiviji i ambicioznije koncipiran. Peto izdanje nije veće samo zbog imena, već zbog tri puna festivalska dana, produkcije i ukupnog nivoa organizacije.

Roots Revival je odavno prerastao status još jednog ljetnjeg festivala, jer ste u Herceg Novi uspjeli dovesti vodeće svjetske zvijezde iz reggae svijeta. Kada danas pogledate unazad, što smatrate njegovim, ali i svojim ličnim, najvećim uspjehom?

Najveći uspjeh festivala definitivno je to što je opstao u sredini u kojoj gotovo da nijesu postojali uslovi za njegov opstanak. Reggae scena je prilično razrijeđena i u Crnoj Gori i na čitavom Balkanu. Bilo je teško pokrenuti festival u Herceg Novom, a još teže održati ga i razvijati pet godina.

Uprkos tome, uspjeli smo da dovedemo umjetnike kao što su Dezarie, Twinkle Brothers, Eek-A-Mouse, Marcus Gad i Meta & The Cornerstones. To su neka od najvećih i najznačajnijih imena ove muzike. Posebno mi je važno što nijesmo dovodili samo legende koje iza sebe imaju velike karijere, već i izvođače poput Marcusa Gada, koji se upravo sada nalazi na vrhuncu. Mislim da će tek sa vremenske distance biti potpuno jasno koliko je bilo značajno dovesti ga u Herceg Novi u ovoj fazi njegove karijere.

Ipak, najveći uspjeh možda nije nijedan pojedinačni izvođač. To je činjenica da smo približili reggae novoj generaciji. Sve više mladih dolazi na festival, upoznaje ovu muziku i počinje da je sluša i van festivala. Reggae scena polako počinje da živi mimo nas koji smo bili tu od početka. To je vjerovatno najvažnija potvrda da sve ovo ima smisla.

Reggae nikada nije bio samo muzika, već i poruka, život i cijela filozofija. Koliko je danas, u vremenu društvenih mreža, brzih trendova i komercijalizacije, ta poruka i dalje živa i što u prilog tome govori vaš festival?

Reggae je nastao kao glas ljudi koji nijesu uvijek imali pristup velikim medijima i institucijama. Govorio je o nepravdi, identitetu, dostojanstvu, slobodi, duhovnosti i zajednici. Te teme nijesu nestale. Možda su danas čak potrebnije nego ranije, samo što živimo u vremenu kada se sve brzo troši, od muzike do ljudske pažnje.

Na društvenim mrežama pjesma ponekad traje petnaest sekundi, izvođač nekoliko mjeseci, a trend do naredne sedmice. Roots reggae funkcioniše potpuno drugačije. Neke pjesme koje su nastale prije četrdeset ili pedeset godina danas zvuče podjednako istinito, jer problemi o kojima govore nijesu riješeni.

Roots Revival pokušava da tu poruku ne pretvori u scenografiju ili modni detalj. Spajamo generacije: od umjetnika koji su bili prisutni dok se savremena reggae scena stvarala, do novih izvođača koji tu poruku prenose današnjoj publici. Kada vidite mlade ljude kako pjevaju pjesme nastale decenijama prije njihovog rođenja, jasno je da poruka nije mrtva.

Festival govori u prilog tome i načinom na koji se publika ponaša. Ljudi dolaze iz različitih država, kultura i generacija, ali tokom ta tri dana funkcionišu kao zajednica. Upravo su zajedništvo, međusobno poštovanje i otvorenost neke od osnovnih vrijednosti ove muzike.

Pošto svake godine dovodite ozbiljna imena svjetske reggae scene, možete li za naše čitaoce opisati kako izgleda taj proces?

Proces dovođenja ozbiljnih svjetskih imena veoma je strateški i taktičan, koliko god možda bilo smiješno koristiti takve izraze kada govorimo o muzici. Mi nemamo budžete velikih evropskih festivala i ne možemo da pobijedimo tako što ćemo samo staviti najveću finansijsku ponudu na sto. Moramo izvođača da zainteresujemo čitavom pričom.

Prvo se pozivamo na Roots Revival radio, kroz koji smo mnogo prije nastanka festivala promovisali njihovu muziku. Nakon toga im predstavljamo Herceg Novi, njegovu istoriju i posebnost nastupa na tvrđavama kao što su Forte Mare i Kanli kula. Većina umjetnika nema često priliku da nastupa na mjestima starim pet, šest ili osam vjekova.

To je njima veoma zanimljivo. Muzičari stalno traže novu inspiraciju, a kada dođete na takvo kulturno i istorijsko mjesto, ono može da vas podstakne da napišete nešto novo ili da nastup doživite drugačije. Neki od naših gostiju su u Herceg Novom snimali i djelove muzičkih spotova, što pokazuje koliko im je ambijent bio inspirativan.

Govorimo i o istoriji ovog prostora, odnosima koje je Jugoslavija gradila sa afričkim državama kroz Pokret nesvrstanih i određenoj kulturološkoj bliskosti koja postoji uprkos geografskoj udaljenosti.

Zahvaljujući tome uspijevamo da pronađemo aranžmane prilagođene našem veoma malom tržištu. Međutim, taj proces ponekad traje godinama. Za pojedine izvođače, uključujući Twinkle Brothers, bilo je potrebno gotovo tri godine razgovora i ubjeđivanja.

To je jedna vrsta festivalske diplomatije. Koristite istoriju, emociju, lokaciju, povjerenje i sve što ste prethodno izgradili, kako bi umjetnik shvatio da Roots Revival nije samo još jedan datum na turneji.

Ako nije tajna, postoji li još neki izvođač kojeg i dalje „lovite“?

Dovođenje Twinkle Brothersa za nas je bilo pitanje velikog ponosa, jer govorimo o bendu koji pripada samim temeljima reggae muzike. Međutim, postoji jedno ime koje pokušavam da dovedem gotovo svake godine.

To je Burning Spear.

Prilazili smo na različite načine, slali ponude i pokušavali da pronađemo model koji bi bio moguć za naš festival, ali do sada nijesmo uspjeli. Ipak, nećemo prestati da pokušavamo.

Burning Spear je jedan od utemeljivača reggae muzike i umjetnik prema kojem cijela reggae zajednica ima gotovo nepodijeljeno poštovanje. Kada pomenete njegovo ime među ljudima koji istinski poznaju ovu muziku, kao da svi ustanu.

On je naša najveća želja. Možda bi njegov dolazak na neki način zaokružio priču koju smo započeli sa Roots Revivalom, mada vjerovatno ni tada ne bismo znali da stanemo.

Peti put ste u ozbiljnoj organizaciji događaja. Koliko je teško organizovati ovakav festival u Crnoj Gori? Ide li više energije na muziku i sastavljanje lineupa ili na borbu sa administracijom, finansijama i logistikom?

Najzahtjevniji dio nijesu pregovori sa izvođačima. To je čak možda i najljepši dio posla. Nije nemoguće riješiti ni tehničke zahtjeve kada imate dobre saradnike i znate na koga možete da se oslonite.

Najveći izazovi su birokratija i finansije.

Administrativne procedure su veoma zahtjevne, a sistem podrške često stavlja organizatore u težak položaj. Da biste dobili sredstva kroz javne pozive, uglavnom prvo morate lično da finansirate realizaciju festivala. Nakon toga morate da završite događaj, podnesete kompletnu dokumentaciju i finansijske izvještaje, pa tek onda čekate isplatu odobrenog novca.

Za mali i nezavisan festival to je ogroman pritisak. Morate unaprijed platiti depozite izvođačima, avionske karte, smještaj, produkciju, opremu, dozvole, prevoz i veliki broj drugih troškova. Iskreno, ovakav festival nije naročito isplativ posao i ne bi mogao da opstane kada bi jedini motiv bila zarada.

Tokom ovih pet godina naučili smo da se bolje nosimo sa tim preprekama. Ranije planiramo, pravimo više rezervnih opcija i znamo gdje će sistem vjerovatno početi da koči. Ipak, činjenica je da se previše energije troši na administraciju i finansijsku neizvjesnost, umjesto na ono što bi trebalo da bude suština festivala: muziku, program i iskustvo publike.

Ko vam je cijelo ovo vrijeme najveća podrška u misiji koju ste sebi zadali, lično, porodično i institucionalno?

Najveća podrška je, bez dileme, porodica. Ona sve ove godine trpi moje ideje, ambicije i procese koji, dok ne daju rezultat, ponekad vjerovatno ni ne djeluju potpuno smisleno.

Najvredniji resurs koji čovjek ima jeste vrijeme. Da biste stvorili festival, izgradili brend i razvili priču koja traje, morate da uložite ogromnu količinu vremena. A kada ulažete vrijeme u festival, neminovno ga oduzimate od nekoga. U mom slučaju, oduzimate ga od porodice.

Ona mora da se prilagođava, da ima razumijevanja i da zajedno sa mnom prolazi kroz stres, neizvjesnost, uspone i padove. Zbog toga je porodica apsolutno na prvom mjestu.

Kada govorimo o institucionalnoj podršci festivalu, prije svega moramo da zahvalimo Opštini Herceg Novi, koja je bila uz nas od početka i pomogla da ova priča opstane. Nakon toga stigla je i podrška države, kroz Ministarstvo kulture i medija i Ministarstvo turizma, na čemu smo veoma zahvalni.

Redosljed je jednostavan: porodica je broj jedan, grad broj dva, a državne institucije broj tri.

Jedna od tema ove godine bila je podrška Vlade stranom festivalskom brendu, nasuprot domaćim festivalima koji postoje godinama. Mijenja li se odnos institucija prema domaćim događajima i što nam govori primjer od milion i po eura za stranu franšizu?

Ovu temu moramo da sagledamo sa dvije strane i da budemo potpuno realni.

Za nas kao domaći festival najvažnije je da postoji sistem podrške koji nam omogućava da gradimo sopstveni program, publiku i identitet. Nije neobično da država podrži dolazak velikog festivalskog brenda, posebno kada se očekuje značajan turistički efekat. Exit je veliki i prepoznatljiv brend i realno je da u kratkom roku može da privuče više turista nego pojedinačni domaći festival. Crna Gora u velikoj mjeri živi od turizma i taj argument se ne može zanemariti.

Sa druge strane, kada biste milion i po eura raspodijelili domaćim festivalima, ne biste možda odmah dobili isti broj posjetilaca. To moramo iskreno reći. Ali biste uložili u dugoročnu kulturnu infrastrukturu Crne Gore.

Domaći festivali bi tokom vremena rasli, zapošljavali lokalne ljude, koristili domaće tehničke ekipe, razvijali umjetnike, dobavljače i zajednicu. Taj novac bi ostao u sopstvenom sistemu i ulagao bi se u budućnost zemlje.

Zato problem ne vidim nužno u tome što je podržan veliki regionalni ili međunarodni brend. Problem je ako ta investicija ostane izolovana i nakon događaja ne ostavi ništa domaćoj festivalskoj sceni.

Ono što bih ja postavio kao uslov jeste da velika organizacija koja dobije tako značajna sredstva mora da sarađuje sa domaćim festivalima, prenosi znanje, uključuje lokalne organizatore i pomaže razvoj festivalske infrastrukture u Crnoj Gori.

Princip može biti veoma jednostavan: dobijate podršku da organizujete veliki događaj u Crnoj Gori, a zauzvrat dio svog iskustva, kontakata i resursa ulažete u razvoj scene koja ovdje već postoji.

Nakon reakcija javnosti, Exit je počeo da kontaktira domaće festivale, uključujući i Roots Revival, kako bi se razgovaralo o mogućim oblicima saradnje. To smatram pozitivnim korakom. Cilj ne treba da bude sukob velikih i malih festivala, već da dolazak velike organizacije pomogne da i domaće inicijative postanu snažnije i održivije.

Publika Roots Revivala djeluje kao prava zajednica. Primjećujete li da vam se ljudi iz Crne Gore i regiona vraćaju iz godine u godinu i imate li neku priču koja vam je posebno ostala u sjećanju?

Publika Roots Revivala zaista jeste zajednica. Imamo ljude koji su sa nama od samog početka, već punih pet godina, koji nas podržavaju, pomažu i dolaze bez obzira na to ko je te godine na programu.

Posebnu priču imaju naše personalizovane „Reggae Ambassador“ karte. Najvjerniji posjetioci ih čuvaju i sakupljaju gotovo kao sličice. Vremenom se formirala zajednica od stotinak ili dvije stotine ljudi za koje znamo da će doći šta god da uradimo, jer nijesu zavoljeli samo lineup, već i festival, grad, tvrđavu i ljude koje tamo sreću.

Ostatak publike se mijenja u zavisnosti od izvođača, tako da imamo više slojeva. Neko dolazi zbog određene zvijezde, neko zbog reggae muzike, neko zbog Herceg Novog, a neko zato što je prethodne godine doživio nešto lijepo i želi da se vrati.

Bilo je mnogo zanimljivih susreta i priča, ali posebno bih izdvojio vjeridbe koje su se događale na festivalu. I ove godine nam je već najavljena jedna vjeridba, 19. jula na Kanli kuli.

To je možda najljepši pokazatelj atmosfere koja se stvorila. Ljudi se upoznaju, druže, vraćaju se zajedno, a nekada se tu rode i nove ljubavi. Što više od jednog festivala možete da tražite?

Ove godine se vraćate sa Forte Marea na Kanli kulu. Da li je razlog praktične prirode ili ste željeli da i ona bude obilježena festivalom kakav je Roots Revival?

Mi smo već bili na Kanli kuli 2024. godine, tako da se ove godine zapravo vraćamo na nju.

Iskreno, Forte Mare možda prirodnije odgovara reggae festivalu. Ima veći prostor za ples i publika može da bude bliže povezana sa izvođačima i jedni sa drugima. Reggae publika ne želi da sjedi i posmatra koncert kao pozorišnu predstavu. Ljudi žele da stoje, plešu i budu dio nastupa.

Kanli kula je amfiteatar i samim tim ima nešto više pozorišnu strukturu, ali smo već vidjeli da se i tamo publika veoma brzo podigne sa sjedišta i počne da pleše.

Sa druge strane, Kanli kula ima ogromne praktične prednosti. Ima tri garderobe za izvođače, mnogo bolji prilaz za tehničku opremu, binu i produkciju, a jednostavniji je i ulazak publike. Forte Mare nema adekvatan pristup za tešku opremu i logistički je mnogo komplikovanije realizovati veliki festival na toj lokaciji.

Pored toga, ja zaista obožavam panoramski pogled sa Kanli kule. Kada se popnete na vrh amfiteatra, pred vama se otvara Herceg Novi i čitava Boka. I uz veliku binu i produkciju koju ćemo postaviti, taj pogled će ostati dio iskustva.

Možda ćemo izgubiti mali dio neposredne plesne atmosfere Forte Marea, ali ćemo dobiti bolje uslove za izvođače, publiku i produkciju, kao i ambijent koji je sam po sebi spektakularan.

Po vašem mišljenju, da li je važnije da se pamti koncert ili osjećaj koji je festival stvorio?

Važnije je da se pamti osjećaj koji je festival stvorio.

Kada festival tek nastane, ljudi uglavnom dolaze zbog lineupa i pojedinačnih izvođača. Međutim, kada iz godine u godinu zadržite kvalitet, publika počinje da vjeruje samom festivalu i njegovom izboru. Više ne mora da poznaje svako ime na programu, jer vjeruje da ćete donijeti dobru odluku.

Na kraju ljudi ne dolaze samo zbog koncerta. Dolaze zbog mjesta, atmosfere, zajednice i energije koju festival stvara.

Ta energija publike mijenja i same izvođače. Kada umjetnik osjeti da nastupa pred ljudima koji istinski vole i razumiju njegovu muziku, onda i koncert postaje bolji nego što bi bio u nekom običnom prostoru ili na još jednom datumu turneje.

Koncert može biti vrhunac jedne večeri, ali je osjećaj ono zbog čega se ljudi vraćaju naredne godine.

Gdje vidite Roots Revival za deset godina?

To je najteže pitanje, jer je deset godina veoma daleko kada vodite nezavisan festival. U ovom poslu je ponekad dovoljno teško vidjeti što će se dogoditi naredne godine.

Ipak, ako uspijemo da održimo ovu priču i nastavimo da rastemo tempom kojim smo rasli do sada, vidim Roots Revival u većem i prirodnijem formatu, vjerovatno sa kampom, širim programom, većom institucionalnom podrškom i još ozbiljnijim muzičkim repertoarom.

Reggae mora ostati temelj i identitet festivala. To se ne dovodi u pitanje. Ali postoji mogućnost da se program pažljivo proširi prema drugim muzičkim pravcima koji dijele isti senzibilitet, energiju i vrijednosti.

Vidim ga kao događaj koji neće biti važan samo za reggae publiku u Crnoj Gori i regionu, već kao festival koji ljudi iz Evrope planski upisuju u svoj kalendar i dolaze u Herceg Novi upravo zbog njega.

Potencijal postoji. Najveći izazov je da ova priča opstane dovoljno dugo da se taj potencijal potpuno razvije.

Za kraj, zbog čega treba doći u Herceg Novi i biti dio ovog praznika za uši i dušu koji organizujete?

U Herceg Novi prije svega treba doći zbog samog Herceg Novog. To je prelijep grad sa prirodom koja je i dalje dobro očuvana, posebno kada ga uporedimo sa djelovima obale na kojima je beton već gotovo potpuno potisnuo izvorni karakter prostora.

Herceg Novi još uvijek ima zelenilo, more, planinu, tvrđave, stare ulice i jedan poseban ritam života.

Uz takav grad dolazi muzika koja mu potpuno prirodno pripada. Reggae je muzika ljeta, ali je istovremeno i muzika koja prati ritam srca, ljudske emocije i odnos prema svijetu.

Ovogodišnji program povezuje prošlost i sadašnjost reggae muzike. Imamo Eek-A-Mousea, koji je na sceni više od pet decenija, Brother Culturea i Mafia & Fluxy, koji predstavljaju veliki dio istorije britanske reggae kulture, i Marcusa Gada, jednog od najvažnijih izvođača današnje roots reggae scene. Uz njih dolaze savremeni, regionalni i domaći umjetnici koji kompletiraju tu priču.

Spoj Herceg Novog, Kanli kule, panorame Boke, vrhunske muzike i zajednice koja se oko festivala stvorila predstavlja iskustvo koje se teško može pronaći bilo gdje drugo u Evropi.

Mi smo potpuno sigurni da nudimo nešto autentično i jedinstveno. Veliki dio te posebnosti nijesmo mi izmislili, već je dugujemo sredini u kojoj živimo. Na nama je bilo da prepoznamo sve što Herceg Novi već ima i povežemo ga sa muzikom koja mu savršeno odgovara.

Ulaznice za Roots Revival Festival potražite ovdje.

Na istom linku pronaći ćete informacije za volontiranje, smještaj i sve druge praktične detalje oko dolaska na festival.

The post Roots Revival Festival: Internacionalna reggae zajednica u Herceg Novom !!! first appeared on Radio Bruškin.

Da li retropspektiva albuma “Smile” obavezuju dužu obzervaciju i pripremu, možda, ali ovog puta nemamo za to ni prostora ni vremena. Ipak, kako se radi o jednom od najvažnijih albuma popularne muzike ikada, radio publika bi trebala o njemu već sve da zna. Red je napomenuti da Brian Wilson, dječak sa plaže koji to nikada nije bio, već izmučenog i narušenog mentalnog zdravlja legendarni kompozitor i basista (jedna bas linija u pjesmi je malo, jel…), na kojeg se upravo McCartney ponajviše ugledao, skupio je snage i zdravlja za još jedan uzlet od sredine devedesetih, pa do svoje nedavne smrti.

Uspio je završiti i objaviti “Smile” kojeg mu je svijet (a i on sam sebi) istrgnuo iz ruku daleke 1967-me (što bi moguće ugrozilo jedinstven status Sgt. Peppera, ali to je sad druga priča…), ali nastavak legendarnog Pet Sounds je dovršen i objavljen 2004, nakon čega ga je Wilson promovisao koncertno, u nadahnutim performansima svog solo benda. Jedan od koncerata, održan 26.09.2004. u Center Staging,  Burbank, California (postoji li druga zemlja za Briana) koji preslušavamo ove sedmice od ponoći.

Prateći bend:

The Brian Wilson Band

Stockholm Strings ‘n’ Horns

The post Ponoćni Koncerti: Brian Wilson Presents SMiLE Live – Sep 26, 2004 first appeared on Radio Bruškin.

Naglašavajući kontrast između bezbrižnih djetinjih vizija i tjeskobne jeze egzistencije Katanec u svojim stihovima postiže mnogo više od prosječnog emo “pjesnika” ogorčenog na život. Utisak koji ovaj album ostavlja mogao bi se dočarati vizijom u kojoj dijete grli plišanog medvjedića, ali osjeća da u tijelu igračke migolje crvi.

Ovako piše Ivan Laić u recenziji albuma “Ununani” za Ravno Do Dna, a recenziju u cjelosti pročitajte dok slušate album !!! Naravno, tu je i bancamp, odakle ga možete kupiti i tako podržati bend direktno:

 

Igor Božanić predstavlja „Sevdah Noir Session” – vreme je za magiju

Godinu dana od izlaska albuma „Žega“, banjalučki muzičar Igor Božanić predstavlja „Sevdah Noir Session“ snimljen sa Srđanom i Pavlom Popovim u klubu Karmakoma. Video u režiji Izvanrednog Boba pogledajte na YouTube-u.

Na “Sevdah Noir Session-u” nalaze se četiri pesme, tri sa „Žege“ – „Izdangubih ruže trgajući“, „Snijeg pade na behar, na voće“ i „Bosna“, kao i do sada neobjavljena „Lika“. Uz Igorov glas i prateći vokal Srđana Popova, Igor svira akustičnu gitaru, Srđan bas gitaru i sint, dok je Pavle svirao klavir i klarinet.

„Za session smo izabrali pjesme koje su na koncertima ostavljale najjači utisak na publiku. Ostali smo prilično vjerni originalnim aranžmanima koje su Srđan i Pavle radili za album, ali smo pjesmama dodali poneki predah i naglasili dijelove koje posebno volimo, što se sjajno uklopilo i u atmosferu prostora u kojem smo snimali. Nadamo se da će ovaj session svima koji nas još nisu slušali uživo probuditi želju da dođu na koncert, “ kaže Igor Božanić.

Video je režirao i montirao kultni beogradski medijski umetnik Izvanredni Bob. Njegov fokus je na kreiranju kolektivnog iskustva u okviru vizuelnog spektakla, a poslednjih godina stvara hibridne forme u kojima konvergiraju film, video art, dizajn svetla, nove tehnologije i post-disciplinarna post-produkcija.

The post Bruškin u Podne: “Ununani” & Sevdah Noir Session first appeared on Radio Bruškin.

Da, pomenuti festival “Desert Trip” održan je kao specijalno izdanje čuvenog Coachella festivala gdje je okupljenja generacija iz šezdesetih, pa su u blokovima od dva oktobarska vikenda ( 07.-09., i 14.-16.) nastupali Bob Dylan, The Rolling Stones, Roger Waters, The Who, Neil Young, i naravno Paul McCartney.

Recenzija albuma “The Boys Of Dungeon Lane” slijedi:

Dječaci iz Tamničke Ulice

Naziv može biti i dobra knjiga o odrastanju, a ovaj album to zaista i jeste. Da li Paul McCartney u svojoj 84. godini radi neko “veliko pospremanje” života i karijere, kako je neko pametno napisao za posljednja tri albuma Leonard Cohena ili ne, kad je neko u ovim godinama i u ovakvoj fazi karijere, vrlo je moguć takav ishod, iako mu ja želim sve najbolje u ostatku života!

No, kakva je ovo faza i koje su ovo godine života Paul McCartney-a. Pozne, svakako, reći će neka buduća biografija, ali i posljednjih 30 godina vrlo plodne i kreativne. Kad neko napiše da je njegov novi album “The Boys Of Dungeon Lane”, dvadeseti po redu, shvatim to skoro kao uvredu. Dvadesti solo pod njegovim imenom, ne računajući koncertne, ali ako rezimiramo kompletan život i karijeru, što je ovom albumu i kontekst i donekle cilj, moramo imati u vidu i 12 albuma Bitlsa, nekih 8 Wingsa, nekoliko albuma klasične muzike, nekoliko elektronske u raznim saradnjama, pa izvolite uraditi matematiku. Tu su i kalkulator i google. U pitanju je čitav život i opus koji ostaje kao jedan od nosećih stubova kulture 20 vijeka, što polako i uviđaju svi oni koji su McCartney-ju davali nižu umjetničku vrijednost jer je, zaboga samo pisao pjesme (songster, kako ga je nazvao Howe Gelb), a nije dizao revolucije, meditirao, čak je bio poznat i po nepopularnim izjavama i potezima koji krajem 60tih nisu bili baš cool. Oh, ostavimo ovo za sad po strani da bi sagledali čime se ovaj novi album zapravo bavi.

“The Boys Of Dungeon Lane” jeste zamišljen kao šetnja kroz rodnu ulicu rodnog Liverpoola, kao i šetnja kroz život protagioniste koji nam o svemu priča direktno, osjećajno i kako on to najbolje zna. A on to zaista dobro zna, jer muzički, ovo je šetnja kroz stilove, raspoloženja i različite vidove pjesama na kakve nas je Macca odavno navikao. Još od albuma “Revolver” (iz 1966, znači prije tačno 60 godina, ops, mogla i ovoj godišnjci neka posveta uskoro), Paul na svakom budućem albumu matične grupe može slobodno da uvrsti nekli solo EP. U slučaju pomenutog Revolvera, tu je šest njegovih, potpuno stilski različitih pjesama ( chamber pop, klasična balada, pop hit, vodviljska šetnjica, još jedna balada i rokačina, pa vi vidite šta se na koju pjesmu odnosi), što ga pozicionira kao autora, koji, iako još u okvirima benda, može sam da isporuči album, tj koncept albuma mu je jasan do kraja. Čini mi se da u okviru “White Albuma” i imamo njegov kompletan album čije pjesme još i više stilski variraju (ajmo sad kad smo krenuli, od Beach Boys sovjetske zezalice, akustično kantautorskih, klasičnih aranžmana, sladunjavog popa za domaćice po Lennonu, hard roka i one najčuvenije balade koja nije ni uvrštena na album, već izdata kao singl), hej, o kakvom se autoru radi.

I taj autor stvarao je čitavog života, naravno u različitim fazama, koje su, kako to ide, uvijek bile rangirane prema visokim dometima matičnog benda. U tim fazama i periodima, McCartney je isporučivao dobre, odlične i genijalne albume, ali i slabije, štancao je kad je proizvod trebao biti plasiran, ali od (po nekakvom mom viđenju) reseta karijere sa “Flaming Pie” iz 1997, znači skoro 30 godina već, on objavljuje uglavnom dobre i odlične albume, kojima ili naznači svoj autorski kvalitet, ili ga podeblja sa još ponekom lekcijom za buduće i sadašnje naraštaje. U takvoj klimi, nekakav smiraj karijere je sam po sebi dovoljan i dostojanstven, ali ne, “The Boys Of Dungeon Lane” je još bolji od pomenutog perioda, jedan i od najboljih u cjelokupnoj karijeri, svojevsrtan masterklas, na temu, kako neko reda ovakve veličine, koji ako želi objaviti novi album (jer šta još jedan album mijenja u ovolikoj diskografiji u kojoj je, navodno, sve rečeno), onda zada lekciju SVIMA! Tako se to radi, rekao bi Akcentije, da ga ne citiram dalje.

I ovaj album nas u svojoj dobroj tradiciji vodi kroz različite Macca stlove (rokerskije, popije, psihodelično kad zatreba, baladično dakako) u kojima su tekstovi (u drugom planu uvijek iz ugla javnosti) izuzetni, i u kojima priča tu svoju životnu priču vodeći nas kroz Tamničku ulicu, rodnog grada. Ali naglasak na dječacima tamničke ulice upravo asocira na odsrastanje u kom su dječaci pravili bendove, hm, jedan tako bend, pa nije čudo što se u jednoj od pjesama pridružio i dječak Ringo da zajedno odsviraju “Home to us”, jer poslijeratni Liverpool, takav kakav je bio, bio je njihov dom, kao i dom Merceybeat scene, koja je iznjedrila muziku, bendove, i onaj jedan sa beat u nazivu. Taj beat još uvijek precizno i nepogriješivo kuca u Paulovom, a i Ringovim srcu i ovo je najbliži reunion koji ćemo ikada dobiti.

A pored ove numere, u ostalima se prepliće cjeloživotna priča, o životu kao takvom, o mladosti u sivom lučkom gradu, o stoičkom držanju kroz sve faze koje život može da nam pruži. Naročito su upečatljive “Life Can Be Hard” i “Come Inside” i zapravo shvatam ono što o McCartney-ju znam čitavog života, ali se to sad još i više iskristalisalo. Otvoreno vas u svoj svijet, u svoju glavu poziva taj čovjek, koji  je od svoje, ajmo reći 23. godine izložen svijetlima reflektora i nezapamćenoj slavi, uz koju je išao i sav javni pritisak, odrastanje, brakovi, veze, djeca i njihovo odrastanje, smrti prijatelja i voljenih osoba, hapšenja radi trave, sve što se i svim drugim ljudima u životu dešava, ali javno i glasno, i pomenuh li ogrmono materijalno bogatstvo.. Da se razumijemo, ne branim ga, on je sam takav životni stil odabrao i snosi odgovornost, ali kroz sve to prolazi onako stojički, sa vječnim osmjehom zanesnog dječaka, čak i da je to samo persona za javnost, izuzetna je.

Ta se dječačka zaigranost ogleda i u muzici novog albuma. Paul McCartney se igra pjesmom, melodijom, stilom, stihom, kao što se oduvijek i igrao, ali ovog puta još nekako oslobođenije, nesputanije. Red je pomnuti i da uvijek ima odličan, podmlađen prateći bend što stvari poprvalja na koncertima, gdje postaje očigledno da godine uzimaju danak, naročito u glasu. Na studijskim izdanjima, on uglavnom svira sve instrumente, a producent je ovog puta Andrew Watt, koji je blago modernizovao zvuk (stavka koja mi se najmanje dopada lično, ali sve je to minorno u odnosu na čitavu sliku), jer Paul i kad je svevremen, uvijek voli i da je savremen. Kako se album otkrotrljava dolazimo i do numere “First Star of the Night” u kojoj, u skoro pa završnici albuma autor rezmira kako je uz sve nedaće, njegov mali svijet još uvijek dobar, sasvim dobar.

Pa zar to nije najbolja humanistička poruka u ovako zeznutim vremenima u kojima živimo. I veća revolucija i meditacija od onih njegovih prohujalih drugara iz tamničke ulice. Ali još jedan zaključak mi se upečatljivo nameće već u ovoj fazi preslušavanja albuma o kojem govorimo, a to je naprosto pitanje, kako Macca može da bude ovoliko lepršav i lak, i muzički, i porukama ( u kojima je uvijek progovarao o težim temama, i društvenim i ličnim), i aranžmanski. Autorski rukopis i stil mu jesu takvi, ali da se godinama ne nakupi neka težina, ni oko struka ni u pjesmama, pravo je čudo.

Poređenja nisu zahvalna, ali kad se prisjetim 1997, i njegovog “Flamig Pie” koji mu je resetovao karijeru, baš kao i iste godine Bob Dylanu “Time out of Mind”, na kojima su radili sa respektabilnim producentima (Jeff Lynn, odnosno Daniel Lanois), gdje se kod Dylana osjeća svo breme ovog svijeta, kod Macce, ni tada, pa ni sada, baš ni malo tog pomenutog bremena nema, koje bi mu dalo dobre recenzije kod raznih mudraca i mislilaca, ali ne, sve je tako lepršavo i lako. Naizgled.

Za kraj, dječak Paul, nam još više stegne ruku, tamnička ulica se sužava a on nas uvodi u roditeljski dom, sa dvije završne pjesme koje posvećuje ocu i majci, za dirljiv i cjelokupan zaključak.

Kakav album, kakava karijera, kakav život. Slušajte draga djeco, muzičari, i svi ostali, i kad završite ponovo pustite.

Sa više od 40 godina (matematika mi ne ide), slušanja, ljubavi i poštovanja, Tomislav Žegura.

The post Paul McCartney u podne i u ponoć !!! first appeared on Radio Bruškin.

Petak, 3.7.2026. od 20:00 do 23:00

Prva Izvorišta u obliku podcasta na nikad prežaljenoj Pot Listi objavljena su 14. studenoga 2011. godine. Sada, četrnaest i pol godina kasnije, Izvorišta su stigla do svog 500. izdanja. A kad je već tako, red je da se jubilej obilježi prigodnom, svečarskom emisijom.

Petstoto izdanje Izvorišta, koje će biti emitirano 1. srpnja na matičnom Radio Studentu, donosi trosatni specijal u kojem će se uredniku Emiru Fuluriji pridružiti glazbenici, drage prijateljice i prijatelji, kolegice i kolege te ljubitelji onoga što je najjednostavnije nazvati world musicom.

Dunja Bahtijarević, Goran Farkaš, Nenad Kovačić, Ivan Grobenski i možda još poneko uključit će se uživo iz studija Radio Studenta ili telefonski te odabrati poneku svoju pjesmu za ovu emisiju.

I da, bit će i poneka koncertna proslava 500. Izvorišta. O prvoj ćete uskoro biti obaviješteni…

Vizual nacrtao i obojao M.F.

Ili, kako je sam urednik Emir Fulurija objavio:

Iz radijske emisije je izašlo sve ono drugo što sada radim – koncerti, Substack i ostalo. Radijska emisija je najveća ljubav i to se nikad neće promijeniti bez obzira na to što je ponekad zanemarim. No, ljubav ostaje ljubav…

I sad su Izvorišta došla do petstotog izdanja. Najmanje 500 sati ili 5.000 pjesama ili tko zna koliko različitih izvođača. Trudim se biti dobar u tome, uživam slagati svaku emisiju iako u zadnje vrijeme sve češće to radim unaprijed, snimim emisiju pa je pošaljem radijima.

No, ovaj put idemo uživo na Studentu, a kolegice i kolege su mi dale dodatni prostor pa ide specijalna, trosatna emisija u kojoj će mi u goste, osobno ili virtualno (telefonski), doći Dunja Bahtijarević, Goran Farkas, Nenad Kovacic i Ivan Grobenski pa će i oni pustiti poneku sebi dragu pjesmu. Bit će veselo pa nam se priključite u eteru u sljedeću srijedu!

The post Izvorišta 500 ! first appeared on Radio Bruškin.

Vladimir Popović Pop (1985–2024) je bio niški muzičar, producent, multiinstrumentalista i vizionar, poznat kao osnivač nezavisne izdavačke kuće Black Planet Records.Bio je jedna od ključnih figura andergraund i alternativne scene u Srbiji. Njegov rad obuhvatao je širok spektar žanrova, od gotik-roka i industriala do hip-hopa. Muzički angažman, projekti i bendovi: Član sastava Figurative Theatre (gitarista, klavijaturista), Styptic i Southentik Crew.Projekti: Imao je eksperimentalni nojz projekat Crocodile Tears i nastupao pod hip-hop pseudonimima Pop i Padre Selecta.

Osnovao je Black Planet Records, 2013.godine, u saradnji sa Pedjom Živanovićem (Figurative theatre, Language.Sex.Violence, DJ DadaWave) i Markom Dabetićem (Tearpalm) kao DIY (uradi sam) platformu fokusiranu na afirmaciju alternativnih bendova sa juga Srbije i celog Balkana.

 

The post Black Planet Records predstavlja: BESKRAJNA UTOPIJA II – Alternativna večnost za Vladu Popa first appeared on Radio Bruškin.

Pa, krenimo redom:

Izvolite u san – Ljubezni predstavlja prve dve pesme

Beogradski kvartet Ljubezni predstavlja debitantski singl sa duplom A stranom, a pesme „Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” dostupne su nasvim digitalnim platformama i bandcamp-u. Dva video spota u produkciji benda pogledajte na YouTube-u.

„Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” su i omaž poznatim stvarima, ali i nešto potpuno novo. Gitare su slojevite, bas i bubanj grade atmosferu između sna i stvarnosti, a iz tog okeana tihe buke izranjaju vilinski stihovi nošeni nežnim i eteričnim vokalom.

Ko su Ljubezni? Trojica veterana beogradske alternativne muzičke scene (Bitipatibi, Triko, Dreambirds, The Mothership Orchestra, Stray Dogg…) i jedna multimedijalna umetnica s adresom u Irskoj. Članovi grupe su: Jelena Perišić – vokal, Peđa Tomić – gitara i klavijature, Dragan Mihajlović – bas gitara i Mladen Radovanović – bubnjevi. Okupila ih je zajednička strast ka dream pop-shoegaze muzici i želja da stvore nešto toplo, melanholično i sanjivo. Ljubezni su bend koji pravi muziku za noćne vožnje i maštanje, sa slušalicama na maksimumu i širom otvorenim očima.

 

„Tiše glasnije” i „Oko uho glasi” su prve dve pesme kojima se Ljubezni predstavlja svetu, a očekujte uskoro nove zvučne avanture ove ekipe.

A šta kada „Ljubav” ne radi? proto tip pati da mi ne bismo morali…

Proto Tip predstavlja „Ljubav”, treći singl sa budućeg drugog studijskog albuma Hali Gali veterana. Pesma je dostupna na svim digitalnim platformama i bandcamp-u, a video u režiji Nikole Stojanovića pogledajte na YouTube kanalu benda.

Šta je ljubav? Da, pokretačka snaga svemira svakako, ono što nas ispunjava, motiviše i gura napred, to je valjda jasno svima. Ali, šta kada nije tako? Šta kada je ljubav problem i kada vas ubija, poništava, kada je „hrpa lepih reči, bez ikakvog značenja” i kada je „u stvari sasvim nemoćna – dovoljan je dokaz, čitav svet se raspada”.

„Ako je ljubav regulativni princip ovog našeg sveta, onda ne obavlja svoj posao najbolje. Takođe, pesma je osvrt na evoluciju ljubavne lirike, tj komentar na ovu njenu poslednju instancu, frustracija usled srozavanja onoga što je počelo pre 9 vekova na jugu Francuske sa trubadurskim pesnicima,” kaže Nikola Čučković, pevač i gitarista benda.

Video za „Ljubav” nastao je po scenariju dvojice Nikola, a Stojanović je pored režije i montirao spot. Direktor fotografije bio je Ivan Marković. U videu se pored članova benda i njihovih prijatelja pojavljuju i novobeogradske legende i fanovi proto tip, Marka Žvaka i Dimos.

Posle singlova „Kad sagorim” i „U svađi sa celim svetom”, „Ljubav” je treći singl kojim beogradski kvartet Proto Tip najavljuje novi album, koji i dalje ima radni naslov „Velika frka”. Nema puno bendova koji su u stanju da komforno lebde u prostoru koji ispunjavaju pomešane lepe i ružne stvari, ljubav i mržnja, nežnost i agresija, gitarska buka i šaputanje, duvačka sekcija i vrištanje… Proto Tip u svojim pesmama konstanto spaja nemoguće, a novi album je u finalnoj fazi produkcije i biće objavljen početkom jeseni.

 

„Mrtav čovek” najavljuje treći studijski album grupe Šajzerbiterlemon

„znam da neću strahom doći do slobode
ali moje srce kuca – a ti si mrtav čovek”

Pune četiri godine od izlaska albuma „Na dugačkim poljima” Šajzerbiterlemon kreće u akciju „album broj tri” i sve počinje singlom „Mrtav čovek” (zajedničko izdanje Geenger Records + Pop depresija). Pesma je dostupna na svim digitalnim platformama i bandcamp-u, a video pogledajte na YouTube-u.

Po završetku koncertne promocije drugog albuma po celom regionu, Šajzerbiterlemon je sa pesmom „Dok požar okružuje grad” učestvovao na Hali Gali #2 kompilaciji (2024), a onda se desila tragedija u Novom Sadu, počeo je studentski protest i članovi benda su se svim srcem dali u borbu koja je mnogo važnija od samog benda. Ta borba nije završena i u nekom smislu uveć će trajati, ali neka nova energija se nakupila i nasušna potreba za sviranjem i stvaranjem pesama se ponovo pojavila.

„Od te nakupljene energije, nastalo je nekoliko novih pesama koje su nas motivisale da se pokrenemo, još jednom pomerimo lestvicu na gore i pokušamo da uradimo neke nove važne stvari kao bend. Meni je lično u tom periodu postalo preteško da razgovaram o svemu što nam se dešava i da se oglašavam na mrežama, iako sam imao toliko toga da kažem. Na kraju, imam utisak da sve što sam osećao i sve što sam hteo da kažem povodom ove sulude zemlje i ništa manje suludog sveta staje u pesmu Mrtav čovek, ” kaže pevač i gitarista grupe Jovan Sibinović.

„Mrtav čovek” je krik čoveka koji nema šta da izgubi, koji je uprkos strahu spreman da se bori do kraja, bez odustajanja. Katarzične gitare prave vrtlog koji uvlači u sebe sve koji stoje okolo – „imao si izlaz, a sada nemaš ništa” – a na to se nadovezuje ritam sekcija koja pumpa kao da joj život zavisi od toga. Producent pesme je Andrej Mladenović, koji je uradio miks i master. Kao i sve ostalo što Šajzeri rade i spot je intenzivan i brutalan i u totalnom sinhronicitetu sa pesmom.

„U kontrastu s intenzivnim dešavanjima u društvu, veliki broj ljudi, uključujući i mene, nekako paralelno sa tim proživljava jedan apsurd svakodnevice, jedan niz za mene besmislenih poslova i radnji u kojima smo zarobljeni u sve bržem vrtlogu modernog doba. Tu zarobljenost u brzini i besmislu, ali i životnu energiju i snažne emocije kojima se tom besmislu suprostavljamo, pokušao sam da dočaram u spotu za pesmu Mrtav čovek. Celu stvar je na mnogo viši nivo podigao moj dugogodišnji prijatelj i kolega, direktor fotografije Srđan Mančev. Spot izgleda ovako kako izgleda zbog njega, ali i zbog ekipe neverovatnih mladih ljudi koji su bili spremni da svoj talenat, entuzijazam i kreativnu energiju nesebično podele sa nama. Mnogo je sjajnih spotova urađeno za naš bend u prethodnih desetak godina, ali za mene lično, ova pesma i ovaj spot definitivno spadaju u red najvažnijih i najdražih,” sumira Jovan rad na videu.

 

Šajzerbiterlemon su Jovan Sibinović, Ana Đurović, Konstantin Janković i Marko Obradović. Objavili su dva studijska albuma – „Iza naših zidova” (2019) i „Na dugačkim poljima” (2022), kao i EP „Šajzerbiterlemon” (2017). U narednim mesecima vraćaju se koncertnim nastupima i možete da ih vidite i čujete na festivalu „Regulacija” u Smederevu 20. juna, na „Rockstrikciji” (Veruša, Crna Gora) 3. jula, kao i u Pragu na „Lajf AID 4 Srbija #5” 30. septembra. Uskoro će biti objavljeni i ostali datumi, a početkom jeseni biće spreman i drugi singl.

The post Pop Depresija predstavlja: Ljubezni, Proto Tip, Šajzerbiterlemon first appeared on Radio Bruškin.

Pa, krenimo redom:

Ivan Škrabe i Mehmed Begić objavili album koji je prava kantautorska avantura

Kad su prije nekoliko mjeseci najavili zajednički album „Tajni akord“ bilo je jasno da će dvojica umjetnika istančanog ukusa stvoriti nešto čarobno. Kantautor Ivan Škrabe, koji svoj glazbeni trag ostavlja na relaciji rodno mjesto Jastrebarsko – Firenca – otok Iž – Zagreb, ostvario je suradnju s još jednom umjetničkom dušom koja ostavlja otiske svojih cipela po svijetu, BiH pjesnikom Mehmedom Begićem. Njihovo zajedničko glazbeno putovanje nazvano „Tajni akord“ započinje svitanjem koje prizivaju gitare, četkice bubnjeva i pisaći stroj. Kroz devet pjesama ove kantautorske avanture prolazi plejada likova – od usputnih trubadura, preko kockara i lutalica, sinova Cohena i Dylana, do nedostižne meksičke fatalne Tristesse koja se iz Kerouacovog romana preselila u ove pjesme, povukavši sa sobom i urlik bitništva. Album, pak, zatvara pjesma koja svojim trubama flerta s poetikom kasnonoćnog radija, zamišljena da tamo nađe odobravanje velikana džezerske južne obale i nakon mraka najavi još jedno praskozorje.

Album je objavljen za nezavisnu izdavačku kuću interstellaR., a uz njega je stigao i videospot za novi singl „Budni i ludi“ koji je radila Dragana Nikolić i u kojem je ugostila vizualnu i multimedijalnu umjetnicu Mariju Šujicu.

„Pjesma ‘Budni i ludi’ svojim magnetizmom navodi radio valove da je vole. Ne mogu joj odoljeti ni nepostojeće top liste. Ona je djelomično cesta na kojoj te vozi Del Shannon. Lako se transformira i u stazu niz koju se do refrena spušta Bob Dylan. Duh Novosadskog Trubadura čuva strofe ove pjesme. Konstantno budan i lud, Jim Morrison je pjevuši i pleše. Ako na trenutak sklopiš oči, možeš čuti kako odjekuje na periferiji ‘Tajnog akorda’“, savršenu sliku pjesme predočava nam Mehmed Begić.

Autor stihova čitane poezije (spoken word) je Mehmed Begić.Za pjesme „Gledanje kroz papir“, „Budni i ludi“ i „Sedam“ tekst je napisao Mehmed Begić, a autor svih ostalih tekstova pjesama i glazbe je Ivan Škrabe. Album je snimao, miksao, producirao i masterirao Dejan Lapanja (Resnevem studio u Sloveniji), trube Luke Mrše i električna gitara Ivana Glasnovića snimljeni su u studiju Berka Muratovića u Zagrebu, a električna gitara Ivana Glasnovića u studiju Berka Muratovića.

Mix, master, produkcija, snimanje: Dejan Lapanja, Ljubljana

Uskoro nas očekuje i crowdfunding kampanja za proizvodnju vinila, a do tada album u izdanju kuće interstellaR. poslušajte na svim streaming servisima.

Na albumu su sudjelovali:

• Ivan Škrabe – vokal, akustična i električna gitara
• Dejan Lapanja – električna gitara,akuştična, doboš
• Ivan Glasnović – električna gitara
• Luka Mrša – trube
• Katarina Juvančič – vokal
• Mehmed Begić – pisaća mašina

VUK – Rod

Domagoj Vuković Vuk objavio je svoj debitantski album “Rod”, prvo izdanje koje je Geenger Records objavio u suradnji s Izvorištima.

Vuk je posljednjih godina postao jedno od najzanimljivijih imena domaće etno i world music scene zahvaljujući jedinstvenom spoju grlenog pjevanja, tradicijskih instrumenata i autorskog pristupa inspiriranog slavenskom baštinom. Njegov rad privukao je pažnju i izvan Hrvatske pa je tijekom prošle godine nastupio na Budapest Ritmo showcase festivalu, jednom od najvažnijih europskih događanja posvećenih world music glazbi.

Na albumu “Rod” Vuk istražuje teme ukorijenjene u staroslavenskoj mitologiji i narodnim predajama. Naslovna skladba inspirirana je Rodom, iskonskim principom stvaranja iz slavenske tradicije, dok se kroz ostatak albuma pojavljuju motivi Peruna, Velesa, Mokoši i Suđenica. No, “Rod” nije tek glazbena interpretacija drevnih priča. Riječ je o albumu koji kroz zvuk, glas i atmosferu pokušava uspostaviti vezu između suvremenog slušatelja i nasljeđa koje i danas živi u kolektivnom sjećanju, običajima i simbolima.

Važan dio Vukovog glazbenog izraza predstavlja grleno pjevanje, drevna vokalna tehnika prisutna u različitim kulturama svijeta, koju na albumu spaja s bogatim zvukom tradicijskih instrumenata. Sve instrumente na albumu odsvirao je sam, uključujući 7-žičanu klasičnu gitaru, akustičnu gitaru, farkaš tamburu, lijericu, samicu i framedrum.

Povodom objave albuma Vuk ističe: “Objava albuma za mene je važan trenutak. Pjesme na njemu nastajale su kroz duže razdoblje, inspirirane pričama, vjerovanjima i simbolima koji su duboko ukorijenjeni u našoj tradiciji. Kroz grleno pjevanje i zvuk tradicijskih instrumenata pokušao sam stvoriti prostor u kojem se ti stari motivi mogu doživjeti na nov način. Sada je vrijeme da album pronađe svoj put do slušatelja i zaživi vlastitim životom.”

Album je producirao Antonio Kasipović, dok je naslovnicu izradila Ana Salopek.

The post Bruškin u Podne: Tajni Akord/ Rod first appeared on Radio Bruškin.

Šta još reći o našem Nilanu, kojeg smo nebrojeno puta slušali u koncertnim izdanjima na ovom radiju, a slušaćemo ga i dalje. Pa ipak, da, treba reći da je veliko zadovoljstvo slušati ga sa aktuelnim pratećim bendom u top formi i slobodnom pristupu. Najljepše od sve set liste su meomenti one dvije, na koncertima najdraže pjesme, kad se jamm session raspali na duže od 10 minuta, kao dokaz da ovo ni AL i lap topovi nisu u stanju da isprogramiraju.

Inače, album je snimljen tokom turneje 2025 i objavljen prvenstveno kao ploča na Record Store Day aprila 2015, a sad nam je dostupan za svačije uši. Zavrtimo !!!

The post Ponoćni Koncerti: Neil Young & The Chrome Hearts – As Time Explodes first appeared on Radio Bruškin.