“Najljepši od svih svjetova”

I ima jedna strašna stvar, a vezana je za knjigu “Najljepši od svih svjetova”. Toliko te unese u likove i priču, toliko emocija izvučeš negdje iz dubine da problem nastaje kad priča završi i kad se treba preći na novu. Tad si već sav potopljen, zaboraviš da bi morao i disati. I već ti je sasvim svejedno. Almir onda uzme kuku, zaroni je u vodu i izvuče te onako mokrog ko pacova. I onda moraš da se osušiš ali samo kako bi opet suh uskočio ponovo u vodu. I tako 22 puta.

Piše: Dejan Kožul

Teško je išta prigovoriti tvrdnji da živimo u „Najljepšem od svih svjetova“ jer za druge još ne znamo, a pitanje je da li ćemo ikad i znati za njih. I najljepši je čak i onda kad možemo samo klimnuti glavom na tvrdnju Zuke Džumhura da „u ovoj zemlji čovjek uvijek treba imati samo spremljen kofer“ jer jedino to nam može sačuvati glave. Barem privremeno jer ništa nije izvjesno osim napuštanja ovog „najljepšeg od svih svjetova“. A kakav je onaj drugi za sada nema pouzdanih izvješća.

A do tada, taj kofer nam može biti jedino sigurno utočište, jedina spona sa nama bivšima i nama sadašnjima. Nama Bosancima i Hercegovcima, nama nomadima, učesnicima velikih i onih malo manjih istorijskih događaja, kao da nam istih manjka na ovom našem turbulentnom prostoru.

Ipak, nije isto biti učesnikom nekog od ratova ili saputnik Čehovu po Evropi, od kog je veliki Čehov čak crpio ideje, ili da budete inspiracija Alexa Raymonda, ocu Ripa Kirbyja, za lik Pagan Lee, ili praviti scenografiju za posljednji nastup Elvisa Presleya, ili sjediti u razredu sa Karimom Zaimovićem… Odvojiti stvarne događaje od fiktivnih je teško jer i ova stvarnost bi bila fikcija da je ne osjetimo svom njenom težinom.

Književnost, odnosno fikcija često preuzme primat nad stvarnošću, pa svi ovi likovi možda i nisu bili toliko bili bitni u stvaranju ovog „najljepšeg od svih mogućih“ , ali zar je to važno kad u knjizi lijepo piše da jesu. I ne samo da piše već se autor priča toliko potrudio da vas uvjeri u to da čak ima potrebu ponekad da napravi malu odstupnicu, kao da želi da napravi otklon od vašeg utapanja u priču jer, vjerujte mi, duboko se može uroniti.

I ima jedna strašna stvar, a vezana je za knjigu “Najljepši od svih svjetova”. Toliko te unese u likove i priču, toliko emocija izvučeš negdje iz dubine da problem nastaje kad priča završi i kad se treba preći na novu. Tad si već sav potopljen, zaboraviš da bi morao i disati. I već ti je sasvim svejedno. Almir onda uzme kuku, zaroni je u vodu i izvuče te onako mokrog ko pacova. I onda moraš da se osušiš ali samo kako bi opet suh uskočio ponovo u vodu. I tako 22 puta.

Sa svakim od 22 lika dotičemo i dno, čak i ono ljudsko koje uključuje koncentracione logore poput onih u okolici Prijedora, poput Stare Gradiške, Auschwitza, logora Vojno, kod Mostara, a u njem’ silovanja, ubistva, ali ujedno dotičemo i ljudsku uzvišenost jer „poezije mora biti nakon Auschwitza“.

Upravo to je osnovni sastojak ovog „najljepšeg od svih svjetova“, a njega čini književnost koja obasjava taj naš svijet 24 sata, a to čini čak i u najcrnjim ljudskim umovima jer kako to kaže jedan od likova, Enki ćemo ga samo nazvati, jer to mu i je nadimak: „Lijekove za smirenje, kao i one protiv nesanice, smanjio sam na pola. Treba li od književnosti očekivati više?“

Može vratiti i mrtve, baš kao Karima Zaimovića, jer njegov duh je svuda prisutan. Čak i sad dok ovo pišemo. Okušajte se.

Tekstove Almira Imširevića možete potražiti i na portalu www.nomad.ba, a KUPEK sa njim možete poslušati na KUPEK mixcloud kanalu.

I ne zaboravite, jedan od osnovnih sastojaka „najljepšeg od svih mogućih“ je i podrška. KUPEK-u je vaša podrška bitna:

www.patreon.com/KUPEK

PayPal: [email protected]