RADIO SPECIJAL: THE BEATLES 1962-1966 & 1967-1970

Radio Specijal ove subote posvećen je jednim i jedinim Bitlsima, ali povodom reizdanja njihove kultne kompilacije koju smo popularno zvali Red ili Blue album, plava ili crvena ploča kako želite. Povod je ponovo objavljeno remasterizovano izdanje sa nekoliko dodatih pjesama uključujući i ovu posljednju upravo objavljenu koju su, valjda sklopili Paul, Peter Jacskon i Al, sa starog Johnovog dema. U svakom slučaju, od “Love me do”, do “Now and then”, sve je tu! Slušamo od 10h u ovom neočekivanom i ugodnom subotnjem radio specijalu.

Piše: Tomislav Žegura

A sad, da li je ovo reizdanje, tj u ovakvoj formi bilo neophodno. Prije svega, originalni plavi i crveni album objavljeni su još 1973., par godina nakon raspada grupe, kao kompilacija singlova, od kojih su mnogi u stvari i njihove najpoznatije numere, takoreći, teško je pronaći veliki hit Bitlsa koji nije svoje mjesto našao na ove dvije duple ploče, ili četiri kasete, kako smo ih tada skupljali, u mom slučaju nekih 12…13 godina kasnije. Pa da vam rezimiram malo, na koji način su ove ploče ostavile snažan uticaj na mene i moje muzičko, a i životno odrstanje.

Kao desetogodišnjak, opčinjen filmovima “A Hard Day’s Night” i “Let it Be” koje smo gledali besomučno tokom “zimskog bioskopa” ( za sve koji misle da nije važno šta nam javni servira u udarnom dnevnom terminu), navalio sam podjednako besomučno na ovu kompilaciju, upijao pjesmu po pjesmu, razdvajao manje ili više draže, mijenjao im se redosljed. Ali pored upijanja muzike, shvatio sam da su Bitlsi imali faze koje je krasio isti muzički rukopis, ali se razvijao mijenjao, i zvučno, i imidžom, što je meni lično bilo jako , jako interesantno. Prije svega, pratio sam muzičku pormjenu, a ovo za imidž sam ukapirao prilikom gledanja pomnutih fuilmova, ali i čitanja novinskih članaka. Politikin Zabavnik je u to vrijeme takođe bio objavio specijalno izdanje, kao dokumentarac u formi stripa, još jedna važna stvaka našeg odrastanja. Sve ovo je postavilo standard u nekom mom shvatanju muzike kako jedan bend treba da ima razvojni put. Jako ću se razočarati u neke mnogo kasnije bendove koji su ostvarili veliku slavu i supjeh, a nisu prošli ni trećinu faza koje je liverpulska četvorka ostavilka za sobom. Sve u svemu, ove kompilacij epredstavile su impresivan presjek karijere, koji na četiri ploče nije nimalo malo, i daje sjajan uvid u suštinu muzike Bitlsa, ali i povod za kasnija istraživanja, album po album.

Šta nam ovo aktuelno reizdanje nudi. Čak 19 novih, tj ranije neuvrštenih numera, ako sam dobro prebrojao (što mi nije baš naj osobina), uključujući i “novu” ranije pomenutu. Da li smatram da je ovo dobar potez koji je osvježio, i upotpunio reizdanje, svakako ne. Ok, znamo da muzička industrija prilikom reizdanja uvijek na neki način staro izdanje dopuni novim sadržajima, što se ovdje možda moglo dodatno osmisliti nekim koncertnim ili sličnim sadržajima na dodatom disku (ploči), ali ovako, po mom mišljenju prilično kvari originalan ugođaj.

Postoji razlog, dobar razlog zašto je odabir na originalnim izdanju bio takav kakav jeste, i tolikog obima. Recimo, na crvenom albumu (1962-1966) dodate su numere koje su mahom obrade ( “Twist and Shout” ili “Roll Over Beethoven”) koje su tada imale prolaz, ali u domenu bitnosti u odnosu na Lennon- McCartney autorske, jednostavno nisu isti nivo. Na plavom albumu, dodate su neke nesumnjivo bitne autorske numere, iz kasnijeg perioda, poput recimo “Blackbird” ili “Glass Onion”, ali i one su takođe albumske pjesme, koje slušalac istražuje, i oduševljava se istraženim nakon savladane komiplacije. Zbog toga su ova izdanja imala ulogu i zadatak osnovnoškolskog obrazovanja publike. Da li danas publika istražuje dalje, da li prelazi na albume, ili sve sluša nesumično, nisam siguran. Ako istražuje i sluša, a siguran sam da jedan dobar dio publike to i dalje radi, bez obzira na godine života, onda će istraživati. Ako sluša nasumično, onda tu nema pomoći, i ako je to karakteristika modernog vremena, i opšte podređenosti ispodprosječnom ukusu i navikama, onda ja to svakako ne podržavam. Bitlsi zaista nisu za jeftinu raspordaju.

Slično mislim i o novoj numeri “Now and Than”, kao što sam i 1995 mislio o “Free as a Bird” kad se pojavila kao dodatak na nekoj tadašnjoj kompilaciji. Suština magije benda (da, Bitlsa ali i većine bendova nakon njih) je ta živa razmjena i susret ideja i ličnosti koji sami po sebi ne bi predstavljali neko čudo, ali u zajedničkoj razmjeni desila se to, baš čudo. I tom se čudu u početku jako čudio i George Martin, njihov proslavljeni porducent. Vrlo brzo je i on shvatio. Kad je ta razmjena završila svoj prirodan tok, i članovi benda krenuli svak svojim putem, priča je jednostavno završila, i to je to. Ali ostala je veelika muzička građa koju, evo poručavamo decenijama nakon kraja grupe, a kako stvari stoje, poručavaće se i u budućnosti, osim ako budućnost vrlo uskoro ne proguta samu sebe i ode u kameno doba, ili u neke nove čestice, a šanse su velike.

Tako da, pitanj je šta predstavlja nanovo urađena jedna pjesma, koju je pomogla i vještačka inteligencija, navodno. Upravo, šalje poruku potpuno suprotnu ovoj suštini načina na koji bi bendovi trebali da stvaraju. I zato je ne podržavam, pa i ne uvažavam. Na kraju krajeva, uz pomenutu građu i naslijeđe, šta još jedna pjesma treba da predstavlja? Zamislite da se “pronađe” izgubljeni notni zapis Mocarta ili Betovena, neki polunezavršeni rad, i on se kao sad izvodi orkestralno i stvori hajp među ljubiteljima muzike. Čemu to, još u ovim zamišljenim primjerima gdje je takođe prisutno ogromno naslijeđe slavnih kompozitora, šta bi to novo reklo, ili promijenilo.

U slučaju našeg omiljenog benda o kome je ovdje riječ samo šalje pogrešnu poruku. No, kako je ovo samo moje mišljenje, nakon što sam sve ovo jako dobro izreklamirao, hahaha, ipak ćemo na radiju biti dovoljno demokratični i poslušati crveni, pa plavi album, u novom izdanju i cjelosti. Pa što se kome svidi !!!

Ugodno nam slušanje i živjeli nam The Beatles, najveći ikada !!!