Radio Specijal: Wilco u Šibeniku !

Wilco, jedan od najomiljenijih bendova našeg radija, za koji odgovorno tvrdimo da je jedan od najboljih bendova današnjice, dolaze 03. septembra u Šibenik i sviraju na tvrđavi Sv. Mihovila. Ovo je prvi put da nakon 10 godina Wilco ponovo sviraju u Hrvatskoj ( u kojoj su do sada nastupali dva puta, 2012. u Zagrebu i pomenute 2016. na In Music festivalu, takođe u Zagrebu), a takođe prije 10 godina Wilco su svirali na jedinom mjestu na Balkanu izuzev Zagreba a to je bilo kod nas u Kotoru, u sklopu SeaRock festivala, gdje je naš radio imao klučnu organizatorsku ulogu. To nam vraća nostaligčna sjećanja, a koncert u Šibeniku će sigurno biti izuzetan u izuzetnom koncertnom ambijentu, pa ovakav povod proslavljamo koncertnim maratonom grupe Wilco, koji slušamo sutra, u nedjelju 01. marta. 2026 od podna pa do 7 uveče, ukratko sedam sati Wilca na koncertu sa snimcima iz njihove Roadcase kolekcije.

Kako na žalost nemamo profesionalni snimak našeg koncerta u Kotoru, kao ni Zagrebačkih, iz bogate arhive benda izvlačimo nastup iz Los Angelesa iz 15.09.2016. (Los Angelino, kako im je Tweedy tepao, vjerotano najbolje zvučećeg u čitavoj Roadcase kolekciji) i da se prisjetimo repertoara i zvuka iz 2016., kao i dva koncerta sa njihovog Solid Sound Festivala, održanih 28. i 29. juna 2024. u North Adamsu, oba sa potpuno različitim repertoarom i mnogim rijetkim pjesmama. Ukratko, 3 koncerta i sedam sati Wilca uživo !!!

Tvrđava Sv. Mihovila, Šibenik

Gabarit i dimenzija grupe Wilco

Prisjetićemo se izjave o Wilcu koju je legendarni Žikica Simić da o Wilcu najavljući koncert u Kotoru 2016:

Žikica Simić je po zanimanju klinički psiholog, i pored rada u struci, kao radio voditelj, stvarao je muzičke rock emisije “Tajanstveni voz” (Studio B) i “Dole na uglu” (B92) koje su postigle kultni status. Objavio je knjigu svojih pisanih radova iz oblasti rock muzike “Električna Zastava”, a trenutno vodi emisiju na radio Beogradu “Neonska Duga”. Takođe, autor je i web sajta Tajanstveni Voz. Dobitnik je nagrade “Tanja Petrović” za izuzetan doprinos afirmaciji kulture i umetnosti za 2014. godinu.

Pored svih priznanja i statusa, Žikica Simić je dugogodišnji posjetilac, i prijatelj SeaRock festivala iz Kotora, kojeg smatra jako značajnim. Kao učesnik pres konferencije govorio je o značaju grupe Wilco. Izlaganje Žikice Simića sa pomenute konferencije prenosimo u cjelini:

“Meni je veliko zadovoljstvo da učestvujem na ovoj konferenciji, pre svega jer sam veliki poštovalac, da kažem fan SeaRock festivala. Jedan zanimljiv i neobičan događaj je priovukao moju pažnju i ja se zaista kad god odem u Kotor osećam vrlo lepo i ta neka nepretencioznost tog festivala i njegov visok kvalitet su nešto što se jako retko može susresti. Drugi razlog zbog čega se ovdje jako lepo osećam se zbog toga što treba da kažem par reči o grupi Wilco.

Wilco je jedna od najvećih rock grupa našeg vremena, ne samo po mom mišljenju. Mislim da je to jedna stvar sa kojom bi se mogli složiti svi poznavaoci rock muzike. Taj bend već dugo deluje, on je nastao negde 1995 godine posle rasturanja grupe Uncle Tupelo. U okviru te grupe Uncle Tupelo delovala su dva jako zanimljiva mlada muzičara: Jay Ferrar i Jeff Tweedy. Oni su napravili jednu finu karijeru, pravi bum su napravili i privukli su pažnju svirajući bazične rok idiome koji su ušli u sastav rok muzike kao što su country, folk i bazični rock’n’roll. Radili su to jako uspešno, i posle 4 ili 5 albuma krenuli su sopstvenim putevima. Jeff Tweedy je osnovao Wilco, i ta grupa Wilco je rasla iz albuma u album, iz godine u godinu i danas možemo slobodno da kažemo da je to jedan od najvećih bendova našeg vremena. Bend koji može da se poredi, sa najvećim imenima rok muzike, kao što su Neil Young, ili Bob Dylan, ili čak Rolling Stones. To je taj gabarit, to je ta dimenzija njihove muzike i njihovog prestiža koji uživaju u svetu rok muzike.

Do tog mesta su oni došli zahvaljujući sjajnom muziciranju na 9 albuma koliko su do sada snimili. Lider tog benda Jeff Tweedy je inače jedan jako zanimljiv autor koji uspeva u tim svojim pesmama da na neki, rekao bi vrlo volšeban način inkoroprira sve te neke bazične stvari koje su karakteristične za rok muziku, a da te pesme budu jako zanimljive i lepe.

Wilco je počeo albumom A.M. 1995 koji je bio country rock album par exelance, kao i mnogi albumi koje smo čuli pre toga, ali od tada su stvari krenule na jedan poseban način da se odvijaju. Kao da je Jeff Tweedy shvatio da tu mora da se iz albuma i album da se ide korak dalje, i on je to uspevao. Vrlo važne stvari su se desile u procesu razvija benda Wilco. Angažman dvojice avangardnih rok muzičara kao što su Jim O’Rourke i Nels Cline. Oni su svojim gitarističkim umećem davali jdnu posebnu dimenziju muzici sastava Wilco i učinili ih onim što su oni danas. Nels Cline je i aktuelni član benda, tako da ćemo imati prilike i njega i negove gitarističke egzibicije čujemo u Kotoru ovog leta, što je u svakom slučaju, jedan poseban kvalitet celog tog koncerta.

Milsim da ono što je najvažnije zapamiti u ovom trenutku je ono što bi ja hteo da podvučem, jeste da smo u situaciji da pozdravimo jedan od najvećih rock bendova u svetu, da nam oni dolaze da sviraju koncert na koji se ulazi besplatno, i da je to prilika koju nijedan ljubitelj rock muzike sa ovih naših jugoslovenskih prostora neće da propusti. Ja verujem da će taj koncert da uspe u potpunosti, a o kvalitetu muzike sastava Wilco možete se uveriti jednostavnim pretraživanjem na internetu ili slušanjem nekog njihovog diska.

Sa velikim nestrpljenjem očekujem taj koncert 24. juna u Kotoru.”

 

Vladimir Gojun: BUKA OD WILKOTORA, Wilco @ Parking Benovo, Kotor 24.06.2016

27.06.2016.

Dva dana nakon InMusica, Wilco je nastupio u Kotoru. Dok smo se približavali samom rubu hrvatskog juga i hrvatsko-crnogorskoj granici u suton proteklog petka moj suputnik Goran Dević i ja smo se osjećali i ponašali kao da smo i sami junaci pjesama benda koji toliko strastveno volimo i štujemo već dva desetljeća da nam prelazak 700-injak kilometara ne bi li postali dio rock ‘n’ roll povijesti jednog grada koji možda još nije ni svjestan svoje važnosti, odnosno možda to znaju i trebaju znati samo određeni i «pravi» ljudi mada im njihova skromnost i otvoreno, veliko rock ‘n’ roll srce to vjerojatno i ne dopušta.

I Kotor ima svojeg Matu Škugora. Ime mu je Ivan Gvido Krivokapić. Izgleda kao mlađi brat Willa Oldhama, vrlo skroman i čini mi se prizeman tip. Nisam ga upoznao, još, ali čuo sam samo dobre stvari o njemu, a mnogi ga gledaju kao vođu jedne scene i struje koja je po mom mišljenju od vitalne važnosti za još jednu u nizu, tranzicijsku, sredinu ovog napaćenog Balkana. Entuzijazam i vizija cijelog tima oko Sea Rock festivala priča je koja će, ako bude sreće, vjerojatno jednog dana biti pričana kao legenda jednog vremena, iznimno urbana ali u kontekstu namjere njenih začetnika i organizatora da ju dovede do univerzalnog, kozmopolitskog nivoa. Ta priča je važna ne samo za Kotorane, već i za Crnogorce, kao i za cjelokupnu «regiju», taj, neshvatljivo, nepopularni naziv. Organizacija ovakvog događaja je kruna jednog kontinuiranog, plodonosnog i uspješnog perioda Gvida i njegove klape, njihove upornosti i dosljednosti, bokeljske srčanosti i bratstva kakvu rijetko viđamo u ovim mračnim vremenima.

Kotoru se, iako rijetko, vraćam s jednim posebnim osjećajem. Stoga kad je objavljeno da Wilco tamo nastupa, i to besplatno što je PR-ovski briljantno zapakirano kao poklon Vlade Crne Gore svojim građanima povodom jubilarne 10.godišnjice crnogorske nezavisnosti,  sve se nekako poklopilo i mogao sam ponovno na put.

Bilo je vrlo neobično došetati se do parkinga Benovo, sat vremena prije početka koncerta i vidjeti praznu lokaciju, smještenu podno jedinstvena Mediteranskog fjorda, opasanog zidinama. Prepali smo se da nismo jedini koji dijele uzbuđenje gledanja Wilca već drugi put isti tjedan, zapravo samo dva dana nakon što smo ih gledali na maestralnom nastupu u Zagrebu. Moram odmah napomenuti da sam preko Izae-ovaca Dejana i Jadre upoznao i našeg novog ‘potlistaškog’ dopisnika Tomislava Žeguru, ujedno jednog od organizatora samog koncerta, urednika briljantnog Radio Bruškina koji je putnicima namjernicima odmah sredio i spavanje i učinio da se zaista osjećamo kao doma.

No, da se vratimo glavnoj temi ovog teksta. Wilco su jedan od najvažnijih američkih rock bendova posljednjih 20 godina. Izlaskom drugog albuma „Being There“ 1996. godine su se počeli upisivati u mentalne rock enciklopedije svakog ozbiljnijeg konzumenta svjetske rock glazbe. Sa svakim novim albumom, Wilco je rastao, a rasla je i moja ljubav prema njima. Jeff Tweedy se prometnuo u jednog od najvećih i najbitnijih pjesnika i tekstopisaca moderne američke glazbene povijesti.

Uz nadrealnu pozadinu osvjetljenih kotorskih klisura, Benovo se polako punilo i koncert je započeo u 22 sata. S prvim taktovima openera sa posljednjeg albuma „Star Wars“, nebo su počele šarati munje. Sve je mirisalo na oluju. Kotorski koncert je ipak trebao biti poseban stoga što su za bis odlučili odsvirati akustični set koji je uključivao i izvedbu pjesme „It’s Just That Simple“ koju izvodi basist, i uz Tweedyja jedini originalni član Wilca, John Stirratt međutim jaki vjetar i povremena kišica spriječili su ostvarivanje ovog cilja no to nije umanjilo intenzitet i dramaturgiju samog koncerta, iako mi je bilo neopisivo žao. Bend je otpočetka izgledao opušteno, Tweedy je bio većinu koncerta nasmiješen i vidno raspoložen. Iako tu večer nije bio pretjerano komunikativan s publikom, jer kao da nije želio gubiti vrijeme na komentare i pošalice već predstaviti svoj bend u najboljem svjetlu. Bend kojeg vodi već preko dvadeset godina. Jednom prilikom usred koncerta je čak zgodno prokomentirao kako su počeli snimati albume mnogo prije nego što su Crnogorci stvorili svoju novu državu. Mnogo puta su pokazali svoju neustrašivost, kako glazbenu tako i ljudsku pa ih ni sitne opstrukcije poput kišice i vjetra nisu pokolebale da nas prošetaju kroz dugu i bogatu glazbenu karijeru pjesmama „I am trying to break your heart“, „Hummingbird“, „Handshake Drugs“, „Kamera“, „Jesus Etc.“, „Box full of letter“. Koža na vratu se ježila, dlake na rukama nakostriješile, i oči caklile svaki put kad bi svojim katarzičnim, hrapavim glasom Tweedy ujedinio šaroliku publiku, sve nas učinio svjedocima jedinstvenog trenutka kad glazba briše granice među ljudima, cijelim narodima. Briše mentalne i fizičke barijere nametnute ljudskim strahom. Tako je i publika jednu svježu i prekrasnu bokeljsku večer bila neustrašiva i oslobođena bilo kakvog straha. Kao što sam i ranije napisao, u posljednji trenutak Wilco se odlučio odustati od akustičnog seta i započeti nastavak koncerta posvetom Ivanu, organizatoru koncerta uz pjesmu „California Stars“.

Ubrzo je slijedila trilogija country rock bisera s ranije spomenutog albuma „Being There“ koji je ove godine napunio dvadeset godina. „Red Eyed and Blue“/“I Got You (At the End of the Century)“/“Outtasite  (Outta Mind)“ su bile eksplozivna i savršena kulminacija koja je rezultirala ovacijama okupljene publike. Tako se privela kraju jedna dirljiva, i fantastična priča, prije mnogo godina gotovo nevjerojatna da bi se činila mogućom. Ali evo, upornošću i strpljenjem jednog čovjeka, iako ne želim zanemariti niti obezvrijediti podršku Ivanovih suradnika, postignuto je ono što se mnogi i ne usude, čak i u mnogo «otvorenijim» sredinama. Boreći se protiv estradizacije lokalne ponude, nezanimljivih i ispraznih sadržaja koje se serviraju anestetiziranom puku, tako simptomatične za primorske, jadranske gradove, oni se bore i za sve nas, sanjare, romantike, dobronamjerne građane svijeta koji znaju da je glazba i melem i rana i da je katarzična ako se doista voli i razumije, pa makar se događala i na neuglednom parkingu tik do nevjerojatno predivnog grada-tvrđave u kojem, na sreću nekolicine nas, živi hrabra i beskompromisna, nepotkupljiva grupica ljudi velika i otvorena srca iz kojih curi i kaplje čisti rokerski dažd. Zbog takvih i njima sličnih, preći 1400 kilometara se čini kao kratka šetnja.

Setlista: EKG/More…/Random Name Generator/The Joke Explained/I Am Trying To Break Your Heart/ Art Of Almost/ Pickled Ginger/ Hummingbird/ Handshake Drugs/ Kamera/ Where Do I Begin/ Cold Slope/ King Of You/ Via Chicago/ Spiders (Kidsmoke)/ Jesus Etc./ Box Full Of Letters/ Heavy Metal Drummer/ I’m the Man Who Loves You/ Dawned on Me/ Impossible Germany/ The Late Greats/ California Stars/ Red Eyed and Blue/ I Got You (At the End of the Century)/ Outtasite (Outtamind)/ I’m A Wheel.

Koncertne Fotografije: Aleksandar Ratković