Bruškin u Podne: Ana Avramov/ Kim Gordon

U okviru bloka “Bruškin u Podne” ove sedmice slušamo dva nova albuma, “Hawaii” Ane Avramov i “Play Me” Kim Gordon. Dvije autorke iz dva svijeta, i različitih generacija, obje na zadataku da vas uvuku u svoj unutrašnji kosmos i predstave svoje muzičke vizije, svaka na svoj način, naravno.

Ana Avramov jedno vrijeme nije bila tu, trenutno živi u Berlinu, i shodno tome, novi album “Hawaii” je dvojezičan, trudi se da bude između dva svijeta. Iskreno, malo nam je glupo bilo pitati Anu šta sve to znači i zbog čega se album zove tako kako se zove, ne moraju nam autori sve nacrtati, nega bude mjesta za slušanje, otkrivanje i lične interpretacije. Ukoliko želite da podržite Anu Avramov, kupite album na bandcamp stranici, a evo ga i ovdje:

Nekadašnja sonična omladinka, današnja zrela profesorka svih vrsta pop umjetnosti, Kim Gordon, hrabro juriša solo vodama, a novi album “Play Me” je još jedan iskorak u neistraženo, u pokušaj da se dekonstruiše, a opet spakuje današnja stvarnost. Ivan Grobenski je, kao i obično, napsiao genijalnu recenziju albuma za portal Ravno Do Dna, prenosimo djelić:

Već na sljedećoj „GIRL WITH A LOOK“ stvari odlaze u nekom post-rock smjeru, na „NO HANDS“ u shizofrenični post-industrial noise trap s prošle ploče, na „BLACK OUT“ i „DIRTY TECH“ na nešto standardniji trap, onda na neki shoegaze/Sonic Youth cross-over „NOT TODAY“, pa opet u suvremene tech-trap (ne tehno, nego tech, to sam sad izmislio) ludosti, na „BUSY BEE“, opet natrag na klasičniji trap na „SQUARE JAW“, pa onda na post-dub-trap (i to sam sad izmislio) na već spomenutom „SUBCON“, pa na smireniji „POST EMPIRE“ pa na štogod to bilo, a zove se „NAIL BITER“ i na kraju na već ranije objavljenu „BYEBYE25!“ koja zvuči kao što bi trebao zvučati Sonic Youth da još postoje i dalje godine 2026.

Pročitaje kompletnu recenziju ovdje, dobro dođe uz preslušavanje albuma !!!